Za svo izlomljeno bagrenje

Na pravoslavni uskrs, 11.04.1999, Đole je pred hiljadama Beograđana imao nastup na koncertu "Pesma nas je održala" usmerenom protiv rata i bombardovanja Jugoslavije.

Đole se pojavio sa donekle promenjenim imidžom, kratko ošišan, skoro izbrijan, sa narandžastom majicom na kojoj piše "Novi Sad", uz sličice raznih novosadskih motiva, crnom jaknom i ponekim kilogramom viška... Uz njega su bili i svi članovi benda tako da je zvuk, iako na otvorenom, bio skoro koncertnog kvaliteta, daleko ispred svega što smo prethodnih dana slušali na Trgu Republike.

Posle pozdrava "Vaskrsni Beograde", Đole je nastavio "Slovenskom"...

Videćemo se mi još, imamo još jedan i po most... Ne znaju oni kakav smo mi svet. Kao, zbog tog mosta u Novom Sadu neki drugi stradaju. Strada, kao, hiljadu dece zbog onog mog starog mosta u Novom Sadu?! Pa, daj, kažite mi, ako i zbog ovog što je ostao strada neko dete na svetu, ja ću ga srušiti, ali ne verujem da je baš tako...

Zatim je otpevao ringišpil sa donekle izmenjenim tekstom:

Ringišpil

Tuku od jutros od četri, pet
rešio NATO da promeni svet,
nad gradom danima lete iste rakete...
Poleva NATO al` to mu je zanat
ma sve mi je ravno ko Severni Banat,
Biće rata, ako, isto nam se `vata...

Trube sirene ko teretni voz
i nigde niko da pomoli nos,
klasika, deder još jednu pesmu debeli iz Novog Sada...
Trube sirene al to im je manir
a Sremci su srušili "leteci tanjir"
izeš sliku, F18 u šljiviku...

Ma daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi,
to ne zna niko samo ti,
bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje - čudo moje...

Šta da vam kažem? U Novom Sadu su srušili dva i po mosta, bilo je neke pucnjave... Ne volem kad mi ruše mostove po Novom Sadu! Nisam vizionar, vizionar je moj drug Bane Krstić iz grupe "Garavi sokak", on ima onu pesmu "Skeledžijo, skeledžijo prevezi me preko". U Novom Sadu voza skela ispod Varadina, ne ide mi to nekako, al dobro, šta se desilo, desilo se. Mi nemamo posla s normalnim ljudima, znaš. Gledam vas kako svake večeri čuvate mostove u Beogradu i super, i treba da ih čuvate. Neko će jednog dana za sve srušene mostove verovatno odgovarati. Al mi nemamo posla s normalnim ljudima. Pre svega postavljam pitanje da li bi neko normalan pucao na most na kome su ljudi? Onda razradimo teoriju, pa pitamo da li bi neko normalan pucao na most? I dolazimo do trećeg pitanja: da li bi neko normalan pucao? Nadam se da će doći ponovo do toga da će glavni pucnjevi biti kada se otvori neka flaša u Sremu. Ne volem kad mi se neko meša u moje stvari, ni slučajno!

Sledi pesma "Ne volem"...

Stalno slušam, bilo je lepih parola da ja nemam šta da dodam. Da ćemo sve izdržati? Nego šta ćemo, eto, vidite  mene, 46 godina izdržavam i šta mi fali... dobro, pa šta, i vi ste propali, samo vas gledam...

Tako je bilo u školi, neko razbije prozor, pa svi platimo. Ništa se nije promenilo, nekad se stalno osećam kao gimnazijalac.

Ne lomite mi bagrenje... za sve bagrenje izlomljeno ovih godina, za našu decu, da im se vrati proleće, da se boje vrate u Beograd...

Đole je dao i intervju za dnevni časopis "Blic":

Pojavili ste se nedavno na jedinom preostalom novosadskom mostu zajedno sa svojim sugrađanima.

- Uradio bih i više od toga, me?utim pola orkestra je u Beogradu, a pola u Novom Sadu, pa su fizički ometeni situacijom, ali nisu to neke ozbiljne stvari koje mogu da me zaustave. Sada će se pokazati koliko smo mi Prečani, ustvari Prečani i da li možemo da pređemo preko vode bez mosta. Koncerti su pravi način da se suprotstavimo zlu. Lepotom. Nisam čak ni za neke vulgarnosti i prozivanjima poimence. Barabama uvek treba odgovoriti vaspitanjem. Ceo život sam posvetio tome da sa takvim tipovima izađem na kraj. Čiste savesti verujem da će i ovi beogradski događaji postati prva vest. Još uvek se na svetskim TV stanicama furaju informacije o izbeglicama, koliko je aviona prešlo, koji su ciljevi bombardovanja, ali se uvek na kraju pomene i koncert. Mislim da će to na kraju postati glavna vest. Treba ga samo održati na nivou Beograda i ovog trga, ne praviti od toga
manifestaciju marke "Zvezda je rođena" i pustiti baš svakog da se pojavljuje. Moje kolege iz takozvane prve lige i ja ne bi
imali ništa protiv da pevamo svaki dan ukoliko treba. Bolje napraviti kraći, ali kvalitetniji program. Došao bih bez obzira
što je moja porodica u Novom Sadu.

Kako doživljavate ovaj rat?

- Prvenstveno kao roditelj. Me?utim, ovo je stvar koja mora da se izgura do kraja. Sada nema nazad.

Nastupate zajedno sa Čoliaem na najveći srpski praznik. Kako se osećate?

- Prilično superiorno u odnosu na sve što se dešava. Ne osećam nikakav strah u ovakvoj situaciji. Postoji jedna izreka
- glupi ljudi se plaše, a pametni se stide. Ne bojim se dolaska ovamo, pretnji, sirena. Trebalo je da se dogode ovakve stvari,
pa da mi svi zajedno izađemo na binu, konačno. Ovo je jedna lepa i velika stvar i nadam se da ćemo sledeće godine praviti
koncert kojim aemo obeležiti sve ove događaje. Do tada će biti dovoljno vremena da se sve izanalizira, da se vidi ko je sve
vukao pogrešne poteze. Muzika će sigurno ostati i ponosan sam što na ovakav način učestvujem. Ne oružjem već pesmom.

Šta mislite o mnoštvu protestnih pesama koje su snimljene u poslednje vreme? Da li i vi slično planirate?

- Na neki način sve moje pesme protestne su već godinama. Danas neću pevati "Samo da rata ne bude", "Putuj Evropo",
"Eovek sa mesecom u očima". Te pesme je trebalo pevati na vreme. "Bagreme" - 86. "Da rata ne bude" - 87. Nadam se
da za ostale pesme neću čekati toliko dugo da bih bio shvaćen.