Vojvodjani, prst na celo
Jovanka SIMIC  19.12.2004, 19:06:07

KADA "veliki" politicari pocnu da manipulisu nasim "malim" zivotima, spas je u ljubavi. Duse osencene tugom sto je u voljenoj Vojvodini komsijsko nesaglasje (politicari i mediji to zovu medjunacionalnim incidentima) naraslo do novinskih crnih hronika, Djordje Balasevic je pod geslom "Ostaje nam to sto se volimo" krenuo na turneju pomirenja, naslovljenu po svojoj pesmi "Od Opova do Bodjana".
Panonski covek opterecen je brojnim poslovima tokom godine, a vremena za zabavu ima samo izmedju novembra i marta, po zavrsetku jesenjih, a uoci prolecnih radova. Zato su Balasevici (Olivera je producent) odabrali bas ovo doba godine da muzikom omeksaju uzavrele emocije i podstaknu Vojvodjane svih nacija na razmisljanje.

SVUDA SRDACNO
POKROVITELJI turneje sa tridesetak koncerata su predsednik Srbije Boris Tadic, pokrajinsko Izvrsno vece i Visoki komesarijat za izbeglice i zastitu ljudskih prava. Prvi put u svojoj tridesetogodisnjoj karijeri, Djole ne misli na zaradu, pozitivna nula je njegov krajnji domet. Nada se, medjutim, drugacijem "profitu", cija vrednost se ne meri ni dinarima ni evrima, nego pozitivnim emocijama. Jer, u pitanju je spasavanje casti Vojvodine.

S kakvom emocijom ste krenuli na ovu nesvakidasnju turneju?
- Mozda ce zvucati nekome pateticno, ali krenuo sam s strahom u dusi. Vojvodina je poslednje mesto na svetu koje mi je ostalo. Ovamo su oduvek dolazili svi koji su imali nekih problema, od \u010carnojevica pa do najnovijih izbeglica iz Bosne i Hrvatske. Odrastao sam sa spoznajom da je Vojvodina siroka, prostodusna i da u njoj ima mesta za sve, a sada odjednom, postavlja se pitanje zasto se iz Vojvodine odlazi i da li neko nekoga tera odande...

Koliko se i u cemu atmosfera na ovim koncertima razlikuje od prethodnih svirki?
- Sve je mnogo dirljivije nego pre, vazduh se prosto lepi od dobrih emocija. Sviramo i u nekim malim mestima, poput Stapara i Backog Monostora gde niko nije zavirio po petnaest godina, jer je neki menadzer izracunao da se tamo svirka ne isplati. Desava se da u nekim seoskim prasnjavim salama jos uvek na zidu visi Titova slika, zaboravljena jos 1986. godine, kada je poslednji put tu gostovalo "Znanje-imanje", a posle vise niko. Ljudi, svih nacija, docekuju nas kao najrodjenije, sa strudlama, rezancima s makom, vezovima... A mi sviramo u punom sastavu i sa istim zarom i u Novom Sadu, Zrenjaninu, kao i u Indjiji, gde sala prima samo 200 ljudi.
Motiv za ovu turneju je cisto politicki, ali ste ovoga puta odlucili da publiku postedite vrcavih politickih komentara?
- Imao sam koncert u Novom Sadu na kojem nisam potkacio nijednog politicara. \u017delim da pricam o tetkama, strinama, svecarima, dobrim i bezazlenim starim vremenima kada smo jedni drugima punog srca cestitali Bozicne i druge praznike, odnosili po tanjir kolaca... U svakoj temi se nadjemo. Politickih prica se oni naslusaju kod kuce, pa im ovo dodje kao osvezenje.

Na koji stos se publika najvise primila?
- Dolazeci na koncert u jedno malo mesto, slusao sam vesti o otrovanom ukrajinskom predsedniku... To me podstaklo da kazem toj publici, koja me nije videla deset i vise godina, da je to zato sto su me prethodnih godina, poput tog ukrajinskog nesrecnika sistematski trovali: cvarcima, kulenima, kobasicama i rezancima s makom...

ISTI TIM

USPETE da odolite da cele veceri ne pomenete nijednog naseg politicara?
- Po imenima ne, mozda cu na koncertima u Beogradu imati potrebu da komentarisem neku pojavu, ali da vise gazim poimence, mislim da to vise ne donosi nikakav efekat. Ranije su se politicari barem interesovali da li ih je i kako Balasevic opleo, a sada su, cini mi se, oguglali na sve kritike. Sada shvatam da su svi oni tamo u skupstinskom holu gde klopaju za 10 dinara ustvari dobri drugari, poput neke tajne organizacije, ujedinjeni protiv nas malih ljudi.
U proslom intervjuu za "Novosti", rekli ste mi da ste generalno razocarani ucinkom 5. oktobra? Na predsednickim izborima podrzali ste Borisa Tadica.
- Vrlo lako me pridobio svojim vaspitanjem, proevropskom orijentacijom... Pri tom, nije me cimao, a kada me je posle novosadske promocije za drugi krug pozvao i pitao da li moze da navrati, ja sam se ponudio da pomognem ako mogu. Rekao sam mu nesto sto nisu svi pravilno razumeli: "Borise, nemoj to shvatiti licno, protiv ovog Nikolica, ja bih podrzao i Seselja, a kamo li tebe". \u0160alim se, opredelilo me to sto su na Tadicevoj strani bili ljudi iz mog umetnickog sveta. Da je na Nikolicevoj bini bio bilo koji znacajni umetnik, mozda bih razmisljao i o podrsci njemu.
Radikali su Vam, takoreci u dvoristu, imaju vecinu u gradskoj Skupstini. Kako tu cinjenicu dozivljavate?
- Dozivljavamo to kao u onom vicu o Vinetuu, Old Seterhendu i Capajevu koji sede negde u preriji kraj vatre kada se odnekud cuje suskanje u travi. Ustane prvo Vinetu da izvidi stvar, cuje se "tup" i vrati se sa masnicom ispod jednog oka. Seterhend se vrati sa masnicom pod drugim okom, a Capajev sa obe masnice, a ova dvojica kazu: "Nas beli brat je gluplji od nas, jer je dvaput stao na grablje". Novi Sad je drugi put stao na grablje. Ja tu nista ne mogu, to je ocigledno zelja velikog broja Novosadjana.


IZUZECI
PODELJENA su misljenja o uzrocima incidenata u Vojvodini?
- Oduvek sam bio u drustvu u kojem je barem jedan bio druge nacionalnosti i uvek se pazilo da se taj drugi ne vredja, da, ako se psuje mater, da se to radi onako prijateljski, a ne po nacionalnoj osnovi. S druge strane, znam da uvek ima dzukaca koji ce na malom fudbalu reci "Vi mene ne pustate da igram fudbal zato sto sam Madjar", a mi mu onda kazemo, da ga ne pustamo zato sto je los golman i prima gol sa pola terena. U Vojvodini je jos od socijalistickih vremena, ustaljeno da neki ljudi kalkulisu svojim nacionalnostima, a ja sam o tome uvek mogao da govorim otvoreno, jer moja je krv pomesana.


O FILMU I PARAMA
Mediji se bave parama (pet miliona dinara) koje Vam je pokrajinski Sekretarijat za kulturu dao za snimanje filma o Vasi Ladackom?
Istina je da smo mi ta sredstva dobili na redovnom konkursu, ali kako je to samo jedan mali deo novca potrebnog za snimanje filma, mi smo te pare orocili u "Agrobanci" dok ne sakupimo dovoljno sredstava za snimanje pravog vojvodjanskog filma u kojem ce sve biti autenticno. I u kojem se ne moze dogoditi ono sto mi kazu da je glavna mana Samardzicevog filma "Jesen stize" da glavni junak, Vojvodjanin, govori cuburskim akcentom.