Saputnik svih naših godina

       FANOVI Djordja Balaševica uskoro ce opet da uživaju: njegova "Tri posleratna druga" igrace se u novosadskom Pozorištu mladih (dramatizacija Željko Hubac). Predstavu ce režirati Ljuboslav Majera. I to mu nekako dodje kao rodjendanski poklon - danas (11. maja) popularni Djole puni pola veka!
       - Ovaj datum obicno ne slavim, imam toliko dragih oko sebe ciji su mi rodjendani znacajniji od sopstvenog. A i sad ce drugari da me zezaju, posebno oni koji su prešli tu crtu - kaže s prepoznatljivim šarmom najslavniji Lala, koji od kako je lansiran u orbitu hitom "U razdeljak te ljubim" (prodat u fantasticnih 700 hiljada primeraka) - ne gubi popularnost.

Tata u pravom trenutku

       Poceo je davne 1977. godine. "Žetva", pa "Rani mraz", a onda solo, uz muzicku podršku prijatelja. Prolazile su decenije, a Djole nikad da "omane": svaka pesma postajala je evergrin, volelo se i rastajalo uz njegove stihove - kad god su ponestajale sopstvene reci.
       Prica o Vasi Ladackom postala je kletva ostavljenih devojaka, a osveta "Jesen stiže dunjo moja". Zaljubljeni momci ceznuli su za lepom protinom kci, uzdisali zbog malih garavih s cardaš nogama, a kad im ništa drugo ne bi preostalo osluškivali neki svoj d-mol...
       Ipak, ovaj neponovljivi šansonjer bio je i svojevrsni saputnik i sabesednik svih naših godina. Nekad gnevan, nekad ironican, povremeno ponesen ubedjenjem i emocijama. Bez distance prema dogadjajima, ispisivao je i dnevnik i hroniku - u stihovima. S entuzijazmom pravog Titovog omladinca porucio je Maršalu da racuna na one rodjene pedeset i neke (vreme ce ga, istina, u ovom "generacijskom" obecanju demantovati), iskreno je verovao i da u Virovitici ne postoje pritisci, upozoravao na polomljeno bagrenje, na svoj nacin prezirao prethodni režim i devesete godine. Sve u svemu, Balaševicevi zanosi i zablude nisu pripadali samo njemu i generaciji vršnjaka...
       Jednu pauzu u muzickom radu iskoristio je da napiše roman koji mu se "dugo motao po glavi". Tako su nastala "Tri posleratna druga" i odmah, kao i sve cega se prihvatio, našla mesto u vrhu najcitanijih knjiga. Citati iz ovog dela postali su poslovice, pa se i na ulici moglo cuti "osecao sam se popišan kao haustor preko puta pijace", "samo deca i Gestapo dobijaju odgovore na sva pitanja", "njeno ime visilo je kao transparent s obe strane ulice"....
       U to vreme "poverio se" kompozitoru Radetu Radivojevicu u jednoj radijskoj emisiji: "Bežao sam iz škole kad je to trebalo, bio sam buntovnik onda kada je momenat za to, imao sam srebrni auto sa crnom štraftom sa strane kad mi je to trebalo, sa 21 godinom jurio 160 na sat, slupao se onda kada je trebalo, zaljubio se smrtno onda kad je trebalo, postao tata u pravom trenutku". Brak sa Oliverom, deca Jovana, Jelena i Aleksa, svakako su mu najvažnije što je stvorio prethodnih godina. Sada svi zajedno ocekuju njegov prozni prvenac na sceni.

Piše u slikama

       - KADA pišem, uvek vidim u slikama. Kao film. Nadam se da ce se to "potrefiti" i u predstavi - kaže u razgovoru za naš list Djordje Balaševic. - Cini mi se da je to i Hubac prokužio. Obišao je neka mesta iz mog romana, uverio se da nisu ciste izmišljotine. Nisam hteo da namecem svoje ideje, svako je majstor svog zanata. U pocetku je bilo reci da se i ja pojavim u predstavi, ali sam ne samo po godinama daleko od svojih junaka. Želeo sam i ranije da glumim, ipak sam uvek nekako bio ja - Djordje. Kao što je Aznavur šta god da igra, bio on, Aznavur. Sada gledam da se toga klonim, pogotovo što imam jednu glumicu (cerku Jovanu) u porodici. Znam da ona ima dobru saradnju sa rediteljem Majerom, ali ne znam da li ce biti u podeli. U svakom slucaju, gledacu sa zadovoljastvom "Tri posleratna druga" iz nekog dvanaestog - trinaestog reda. Imam i jednu nostalgicnu želju: kao što glumci vole da pevaju u novogodišnjem programu, pevaci da glume, ja se u pozorištu najugodnije osecam. Zato bih tu radije pevao nego u Sava centru...
       Po svemu sudeci, Djole nije daleko od ostvarenja ove želje. Upravo piše monodramu "Kalendar mog detinjstva" koja ce se jednog dana naci i na pozornici.
       - Neke delove tog teksta vec sam govorio na koncertima, a na jesen bi trebalo da se pojavi u celini - kaže Balaševic. - Bice to monodrama sa pevanjem, uradio sam i songove. Kada sam nešto od ovoga kazivao na koncertima ljudi su slušali u mrtvoj tišini. Rec je o dvanaest prica: o prvom danu na Štrandu, sestrinom rodjendanu, prvomajskim paradama, odlascima na more... Sve je rasporedjeno po godišnjim dobima, sa pesmama u stilu vremena o kome dogadjaji govore. Bice tu i San Rema i meksikanske muzike. Beograd je možda "narušen", postao je žrtva nametnutog vaspitanja i agresivnosti, a mi u provinciji još smo imali te intime. Ja sam je uvek voleo, zato sam držao koncerte i po selima za koje mnogi nisu ni culi a na koje je publika dolazila kao na svecanost. Ljudi su mi donosili i torte...
       Ta vrsta "slatkog" poštovanja bice i predstava "Tri posleratna druga". Upravnik Pozorišta mladih Dragoljub Selakovic kaže da je Djordje Balaševic zaslužio da mu se Novi Sad oduži na pravi nacin, a ovaj nacin lepši je od bilo kakve nagrade tim pre što su i Novosadjani sentimentalni prema kuci u kojoj bi premijera trebalo da bude u novembru.

Vukica STRUGAR