Nostalgi?ni buntovnik u potrazi za izgubljenom publikom

Polovicom svibnja Djordje Balasevic odrzat ce jos jedan koncert za svoje, prili?no brojne hrvatske obo?avatelje. Kao i niz prethodnih, i taj ?e se Bala?evi?ev nastup - na kojem ?e promovirati album "Dnevnik starog momka" - odr?ati u Ljubljani, uz hrvatsku publiku koja ve? uvelike kupuje ulaznice u specijaliziranim zagreba?kim agencijama. Ne?to kasnije, u lipnju, Bala?evi? planira odr?ati samostalni koncert u Hrvatskoj, u Osijeku, koji bi, zapravo, trebao biti test kako ga danas, deset godina nakon naj?e??eg rata, prihva?a "normalna" publika, ona koja ne?e putovati satima da bi ga slu?ala, ali i ?ira javnost. U povodu tih doga?aja, koji ?e zacijelo radrmati makar "domoljubni" dio hrvatske estrade, posjetili smo bala?evi?a u njegovu novosadskom domu u Ulici Jovana Cviji?a. Iz vrlo op?irnog, vi?esatnog razgovora sa Bala?evi?em objavljujemo najzanimljivije dijelove.

"Dosta kasno sam se po?eo baviti glazbom. Nisam svirao, kao neke kolege, na ?kolskim zabavama. Pojedinci, dodu?e, ka?u da jo? ni nisam po?eo svirati. Smatrao sam da mogu napisati dobre tekstove i povezao sam se sa nekim ljudima u gimnaziji koji su znali svirati. Prvi tekst napisao sam na glazbu Bee Geesa. Gitaru sam po?eo svirati sa 18, 19 godina. Prva stvar koju sam pjevao u mikrofon, i odmah snimio, bila je "U razdjeljak te ljubim", koja je prodana u sedamsto tisu?a primjeraka! Tada sam ima 23 godine..."

Jeste li ve? data znali da ?elite ne?to poru?iti glazbom i pjesmama, da ?elite dru?tveni utjecaj, ili ste "samo pjevali"? - Nisam imao ?elju za nekim utjecajem. Ja sam "samo pjevao", i na prvim albumima sam imao neke pjesme koje su bile "za publiku", i neke koje su bile po mome ukusu. Na koncertu u "Kutiji ?ibica" u Zagrebu, ranih osamdesetih, publika je po?ela tra?iti "Lepu protinu k?er", a ja sam prije toga mislio da to nije pjesma za sportske dvorane. Uo?iv?i da smo publika i ja isti, po?eo sam stvarati pjesme samo za sebe i najbli?e prijatelje, nisam ?elio hitove po svaku cijenu...

"Razdjeljak" vas je lansirao, bila je to "dje?ja" pjesma, daleko izvan imagea ozbiljnog baladopisca?¨ - Nikad mi se ta pjesma, Bo?e, oprosti, nije svi?ala... Kasnije sam napravio baladu, "Prvu ljubav", to je vi?e bilo u mom "fazonu", ali da nije bilo "Razdjeljka", ne bi bilo ni onog poslije...

Tko vas je potaknuo, a tko podr?ao u samim po?ecima?

- U obitelji nisam imao veliku podr?ku. U gimnaziji sam bio problemati?an, izba?en sam iz ?kole, i roditelji su htjeli da zadovoljim neke formalne stvari, diplome i sli?no... Nikad nisam maturirao, upisao sam fakultet kroz neke diferencijalne isptite. Kad sam, ve? afirmiran, napravio plo?u "Mojoj mami umjesto maturske slike", nije bilo previ?e sre?e, jer nikad nisam ku?i "maturski tablo" ?to je obi?aj u Novom Sadu.

Podr?ka je do?la kasnije, u liku Olivere, moje ?ene, koju sam upoznao nakon Splitskog festivala 1979. Nije bilo prekasno, sre?om. Bila je to podr?ka i naj?e??a kritika u isto vrijeme, Olja je bila bijeli mi?i? na kojem sam eksperimentirao...

Vjera u Tita

Osamdesete godine bile su zanimljive: u glazbenom ?ivotu tada?nje Jugoslavije dobili smo novi val, u politi?kom malo vi?e slobodoumlja poslike Titove smrti. Kako ste ih vi do?ivjeli?

- Kad danas pri?am o osamdesetima, prikva?e mi etiketu jugonostalgi?ara, ioako se radi samo o uspomeni na mirnije vrijeme. ?ivot je bio druk?iji, na radiju bi rekli "muzika-sport-muzika". Bila je velika konkurencija u poslu, morao si biti bolji od nekih tipova iz Ljubljane, Zagreba, Beograda, Sarajeva, i oni su vi?e vrijedili nego ovi dana?nji klinci.

Politi?ki sam bio neanga?iran, ali napisao sam "Ra?unajte na nas", ?to je moja najve?a pogre?ka zbog koje me i danas proganjaju. Jeste li bili komunist? - Ne, nikad nisam bio ?lan SKJ. Svi koji se sje?aju tog vremena, znaju da je tada bilo "pipavo" re?i da ne ?eli? biti ?lan Komunisti?ke partije. Ja sam osamdesete, kad je Tito umro, oti?ao u Zagreb u vojsku, i jedva sam uvjerio svog kapetana da ne mogu u?i u Partiju. Lagao sam i rekao da ?e me primiti u mjesnoj zajednici u Novom Sadu.

Niste bili u SKJ, ali ste, kroztu pjesmu, bili ikona komunizma i titoizma?

- Bila je to najve?a gre?ka. Imao sam 23 godine kad sam je napisao i volio sam Jugoslaviju kroz pobjede u nogometu i na olimpijadi. Bila je to moja firma, no gre?ka je bila kada sam spomenuo Tita. Nisam vjerovao da ?e Tito tako kratko trajati.

Napravio sam savr?enu parolu, na?alost. Sje?am se kako je Veselko Ten?era u "Studiju", u povodu mog gostovanja u nekom tv-kvizu, gdje sam nenajavljeno pjevao u?ivo, napisao da imam savr?ene pjesme, osim one o "ni?oj matematici".

Nastupali ste na sletu za Dan mladosti?

- Ne, nisam nastupao ja, nego grupa Pepel in kri, s mojom pjesmom. Obradili su moju pjesmu jer sam davao izjave da ne?u i?i u vojsku i sli?ne. Priznajem, tada me to pogodilo: sjedio sam kod ku?e i gledao slet na TV, dok su drugi pjevali moju pjesmu. Nakon toga, 1982., skinuo sam tu pjesmu s programa.

Jeste li vjerovali u Jugoslaviju i socijalizam?

- Spadao sam u one naivce koji su vjerovali kako je to idealna pri?a. Prezapadni smo za Istok, preisto?ni za Zapad, nitko nas ne smije dirati, itd. Uspore?ivao sam Jugoslavene s Ma?arima i Rumunjima, i ?inilo mi se da smo zanimljiva zemlja.

Poslije sam, u knjizi "Tri poslijeratna druga", napisao kako je najve?a uvreda bila kad bi emigranti nazivali zemlju "neprirodnom tvorevinom", iako smo u me?uvremenu shvatili da je to istina.

Danas mi je jasno da nije mogla postojati zemlja u kojoj Albanci i Slovenci ?ive skupa, "kao bra?a".

Po ?emu pamtite glazbu osamdesetih?

- Ta se muzika i danas dosta slu?a. Mo?da je bila kvalitetnija, u svakom slu?aju je konkurencija bila ve?a. I danas je glavni doga?aj kad netko iz osamdesetih, poput Bajage, napravi plo?u. Slu?ao sam Indekse, Time, Janeza Bon?inu, tada je bilo druk?ije vrijeme. Nikad nisam volio Johnnzja ?tuli?a, ali po?tovao sam njegovu poetiku. Imao je svoj stil, izazivao je po?tovanje. No, ?inilo mi se da to nije vrijeme za o?tre kritike i nisam smatrao da trebam pisati kriti?no. Bilo je to pubertetski, bunt protiv roditelja. Kasnije, kad se pojavio Milo?evi?, po?eo sam govoriti o?tro, i to je trajalo do njegova pada. Pjesma "?ivjeti slobodno" himna je Milo?evi?eva pada, odnosno organizacije Otpor.

S mojom pjesmom "Plava balada" lomili su se policijski kordoni ispred Skup?tine u Beogradu.

Danas vi?e ne osje?am potrebu za takvim pjesmama. Vra?ate se u vode nostalgije, emocija, patetike?

- Uvijek nai?em na neke pateti?ne i nostalgi?ne koji me razumiju i napravim za njih jo? jednu plo?u. Nema tu neke ra?unice, ja nisam pozer, ne bih trajao 25 godina da me ne vole. Ne mogu biti la?no avangardan i progresivan, kad sam iskreno pateti?an. Za ?ivot sam naoru?an emocijama, suzama, smijehom, ?e?njom, bolom i ljubomorom. Moje pjesme, s obzirom na zadnjih deset godina - ne da nisu pateti?ne, nego su ?isti punk prema onome ?to sam do?ivio.

Bilo je tu proganjanja i nesre?a, trijumfa i padova, kao u meksi?koj seriji, toliko pateti?nih doga?aja koliko ih ni Bala?evi? ne mo?e predvidjeti. U jednoj ste pjesmi, vjerojatno slu?ajno, predvidjeli ratove koji su pro?li. Godine 1987. napisali ste "Samo da rata ne bude" i izveli je u ?ibeniku...

- Da, ta je pjesma zvu?ala nekako "hipi" u to vrijeme. Ali, pjesme u kojima sam predvidio doga?aje stvar su instinkta kojim ja ne vladam, to su neobja?njivi putovi inspiracije, jer ja, konkretno, tada nisam smatrao da ?e do?i do rata.

Sve ?to se dogodilo s Jugoslavijom smatram logi?nim - to se moralo dogoditi, no ne na takav na?in. Stra?no mi je bilo kad sam shvatio da samo manjina misli kao ja i da su minobaca?i i zolje puno glasniji od svih pjesama koje sam napisao. Kako objasniti da je ve?ina, u Srbiji, Crnoj Gori i kod vas u Vojvodini, ?eljela rat protiv Hrvata, Muslimana i Albanaca?

- Narodnjaci su u ve?ini. To je primitivna grupacija koju je lako zavesti mitomanijom i pri?ama o velikoj i slavnoj pro?losti. Nisam imao priliku da me slu?aju: rekli bi mi da sam pjevao Titu i da mi je majka Hrvatica. Rat su izazvale narodnja?ke mase i protiv njih se bilo te?ko boriti.

U rat su i?le mase, to je to?no, ali su ga podr?ali intelektualci i, mediji i najugledniji ljudi u Beogradu, Podgorici, Novom Sadu i drugdje.

- To je za mene bio najve?i poraz. Razgovarao sam o tome s Vladom Divcem, koji je ?iveo u Americi, rekao sam mu da se distancira, da nisu stvari onakve kako izgledaju iz Los Angelesa.

Do?ivljavao sam to kao sukob nas i njih, nas i narodnjaka. Mene su uklonili iz ?itave pri?e tako da su me maknuli iz medija, te ?est godina neprekidno pozivali u vojsku. Pred ku?om sam imao policiju i naloge za privo?enje. Kako to da niste prisilno mobilizirani?

- U po?etku nisu mogli ulaziti u ku?e, a zatim su uveli i naloge za pretres, pa sam preskakao ograde, sklanjao se kod susjeda... Imao sam dou?nike u policiji, koji su me obavje?tavali kad planiraju do?i po mene.

Kako danas Srbi prihva?aju odgovornost za rat? Koliko se ?ini, jo? nije objavljena ni jedna knjiga o srpskim zlo?inima? - Nije, niti ?ele ?uti za to. Kad se na televiziji pojavi neki dokumentarac poput nedavnog o Srebrenici gdje je pokolj nedvojbeno bio stra?an, javljaju se mnogi koji tvrde da su to fotomonta?e.

Tko je Srbima Milo?evi?

- On je pravi lik po mjeri srpskog mentaliteta. Milo?evi? je uvijek bio kaoti?an, uvijek smo mu htjeli "u?i u sistem", vidjeti kako razmi?lja, ali u tome nema sistema. To je za nekog stru?njaka, u njegovoj glavi je kaos, no svojim je idiotskim potezima nagnao dio ljudi da ka?e "vidi? kako je majstor smislio rje?enje". A nije rije? o tome da je ne?to smislio, radi se o suludom inatu, kaosu i nenormalnom pona?anju.

Jeste li imali osobni kontakt s obitelji Milo?evi??

- Jesam, ali posredno, u prvim godinama njegove vlasti, prije rata u Hrvatskoj. Dobio sam pitanje kako bih ja reagirao da se oni pojave na nekom od koncerata u Sava-centru, koji su bili skupovi pozitivnog beogradskog razmi?ljanja. Odgovorio sam da bih pozvao publiku da iza?e iz dvorane, kako bi Milo?evi?i ostali sami...

Nekoliko godina kasnije, Mira Markovi? je u kolumni u nekom ?asopisu napisala kako bi Bala?evi? mogao biti ambasador u nekoj zemlji... Bilo je to nakon jednog koncerta u Ljubljani. Na sljede?em koncertu u Sava-centru rekao sam kako sam ambasador svoje publike, te da nemam namjeru biti njezin ambasador bilo gdje. Nakon toga mi je naglo lo?e krenulo. Ona nije pra?tala takve stvari i poja?ala se blokada u medijima i obilasci vojnih parola. Na TV Novi Sad ?ak su izbrisali moje stare snimke. Kako gledate na ocjene koje su se pojavile u Hrvatskoj javnosti, da niste bili ni?ta drugo do dio srbijanskog esteblishmenta koji je servisirao Milo?evi?eve ratove?

- Ne znam ?to sam drugo mogao u?initi od dolaska jogurt-revolucije u Novi Sad do kraja Milo?evi?eve vlasti, osim onog ?to sam radio. Nisam imao ?anse da bilo ?to ka?em, po dvije-tri godine nisam mogao raditi ni koncerte. Bilo je mjesta gdje nisam nastupao po deset godina, nisam bio na televiziji, prijetili su mi likvidacijom... Sad su objavljene liste za likvidaciju na kojima je moje ime. Vidio sam napise iz hrvatskog tiska, koji su dolazili do mene, i to me je jo? vi?e potreslo. Nisam ?elio povrijediti nikoga tko je u mene vjerovao. Znam da se pisalo kako "Bala?evi? predvodi dragovoljce", ?to je glupost, a kad glasina krene te?ko ju je demantirati. U Sava-centru, nadomak Milo?evi?u, upozorio sam na Vukovar i te?ko sam mogao vi?e u?initi. Bila su to vremena u kojima ti na ulici pri?e tip sa skija?kom kapom, ispali metak u glavu, i kad si na zemlji, ispali jo? jedan, za "ovjeru". Ipak, jasno vam je mogu?e nepovjerenje hrvatske javnosti...

- Razumijem svu mr?nju koja je upu?ena prema ovoj strani. I ja bih se tako osje?ao da su mi to u?inili. Samo, ne shva?am za?to ja moram za to odgovarati, nisam prava adresa, jer nisam u tome sudjelovao. Poznati glazbeni kriti?ar Darko Glavan izazvao je svojedobno dosta buke tvrdnjom kako je Bala?evi? bio jedan od onih koji su "svojim pjesmama pripremili put srpskim tenkovima".

- Re?i da su pjesme koje su se pjevale na radnim akcijamava?ne jer su poslije tim putovima i?li tenkovi - nije normalno. To su besmislice. Glavan je bio nacionalist i fa?ist i onda kad to nije bilo u modi i nema se tu vi?e ?to re?i. Osim toga, ja nikad nisam pjevao na radnim akcijama.

Nemate sre?e ni s hrvatskom estradom: odustali ste od prvog koncerta u Puli, gdje ste trebali svirati s Atomskim skloni?tem i jo? nekim bendovima u humanitarne svrhe.

- Poznato je da je taj prvi koncert u Puli trebao biti humanitaran, ali su ga njegovi sudionici, koji su uz mene nastupali, poku?ali komercijalizirati. Bendovi koji ne mogu napuniti ni svoju garsonjeru za ro?endan nanju?ili su veliku kovu i ?eljeli su taj koncert pretvoriti u novac. Kasnije sam odr?ao humanitarni koncert u Puli i sve je proteklo u najboljem redu. Najava za osje?ki koncert ve? je izazvala revolt.

- Dogovorili smo termin i sve ?e biti u redu. Susreo sam se ministrom Toninom Piculom prije nekoliko dana u Beogradu i on me pozvao u Hrvatsku. Rekao je da nisam ja taj koji ?e se trebati ispri?avati za srpske zlo?ine po?injene u ratu. U javnoj ste sva?i s Arsenom Dedi?em...

- Arsen je cinik kojeg razumijem i volim. U sva?i smo iz nekih drugih razloga, ali on tra?i da se ispri?am, i ja ?u se njemu, Arsenu, ispri?ati...

Naime, on je ustvrdio kako je meni svejedno pjevam li u Ljubljani pijanim gimnazijalkama, ili u Sava-centru pijanim ?etnicima, iako tamo nije bilo ?etnika. Ako mu je svejedno, onda je njihov, rekao je Arsen, i to me pogodilo. Stoga sam na jednom koncertu rekao da sam uvijek "njihov", bez obzira na to jesam li u Ljubljani, Skoplju, Beogradu ili Zagrebu. Rekao sam da ?u u Zagrebu ubijek biti vi?e "njihov" od njega.

Vratimo se na ratne godine. Koncert na beogradskom Trgu Republike za vrijeme zra?nih napada na Jugoslaviju iznenadio je mnoge... - Nastupao sam jer bi me ina?e ubili. Bio sam, taj dan, prozvan u novinama kao izdajnik, sa Slavkom ?uruvijom, i bila je to idealna prilika da me "maknu". Pristao sam na koncert ako na njemu ne bude Slobinih i ?e?eljevih slika i parola. Odr?ao sam solo-koncert, nave?er, uz svije?e, i rekao sam da se osje?am kao u matursko doba: netko je razbio prozor, a svi pla?amo ceh. Bilo je to vrlo te?ko vrijeme z amene, ugrozili su moju obitelj, k?i mi je bila te?ko bolesna, morao sam ih na neko vrijeme skloniti u Budimpe?tu. Ostao sam ovdje u ku?i, sa svojim psom, i progurao to do kraja. Dobio sam posebnu dozvolu General?taba JNA za koncert u Be?u, koji sam odr?ao.

Vratili ste se u Novi Sad poslije tog koncerta.

- Da, vratio sam se i pri?ekao kraj. ?elio sam vidjeti ho?e li tada pasti Sloba, poslije bombardiranja, ali nije jo? bilo vrijeme. Oti?li mo u Sloveniju, u Maribor, i tamo sam do?ekao oslobo?enje. Revolucija u Srbiji bila je previ?e pamu?na, mnogi su se izvukli. Nisu dobili po u?ima svi koji su trebali.

Je li vam nova, DOS-ovska vlast ne?to ponudila?

- Izvukao sam se iz ?itave pri?e ve? 6. listopada. Nudili su mi neka ambasadorska, politi?ka mjesta, ali mene to ne zanima. Tako bih izgubio sve ?to imam. Sada jo? imam teoretsku ?ansu da odemu ?akovec, naprimjer, i tamo odr?im koncert svog ?ivota.

Dolazim po emocije, a ne po novac

Vjerujem da o?ekujete kritike uo?i nastupa u Hrvatskoj. Recimo, u Osijeku bi mogli re?i da su nas Srbi prvo ga?ali i ubijali, a kasnije su nam poslali Bala?evi?a da nam ne?to nostalgi?no otpjeva?

- To je normalna ljudska reakcija. Da su meni to napravili, recimo, ?e?eni, do kraja ?ivota ne bih volio ?e?ene. U svakoj nogometnoj ekipi gledao bih "ovaj je ?e?en" i ne bi mi bio drag. Nije pro?lo mnogo vremena, i prvi ljudi koji dolaze poslije rata, sporta?i i glazbenici, moraju preuzeti te kritike na sebe. Meni je ?ao, moja osobna popularnost uvijek je bila najve?a u Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini nastupao sam samo u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci, nikad nisam bio u Mostaru. U Srbiji jo? nikada nisam nastupao u Kraljevu, a pro?le sam godine prvi put nastupio u Leskovcu.

U potrazi ste za izgubljenom publikom?

- Izgubio sam mnogo gradova, ali nije stvar u novcu i zaradi, kako bi se moglo zaklju?iti. Mo?da nisam sasvim normalan, ali ja imam pedeset godina, i najvi?e mi zna?i kad odem negdje i vidim da znaju moje pjesme, da su ih slu?ali u nekim svojim samo?ama, tugama, sre?ama i o?ajima. To za mene nema cijene. Po tu vrstu emocija ?elim do?i u Hrvatsku, iako sam svjestan da to izaziva revolt, prije svega kod mojih kolega, koji onda podsjete druge na to. Isto tako, u Srbiji nikome ne odgovara da se pojavi pravi Oliver Dragojevi? jer onda dvjesto la?nih nema posla.

Zlatko Kramari?, gradona?elnik Osijeka

Dobro je da Bala?evi? pjeva u Osijeku!

Nisam glazbeni stru?njak, ali po?tujem ?elju ?or?a Bala?evi?a da gostuje u Osijeku. To vi?e ?to je njegovo politi?ko djelovanje posljednjih desetak godina vi?e nego prihvatljivo. Dokazao je kako i u Jugoslaviji umjetnici mogu slati jasne politi?ke poruke koje su ondje bile svjetlo u tunelu, dokazao je da postoji nada. Zadovoljstvo mi je ?to ?e se koncert odr?ati u Osijeku, pogotovu zato ?to je humanitarnog karaktera. Por?avam razmjenu glazbenika izme?u Hrvatske i Jugoslavije, posebno zato ?to Bala?evi? ne pripada ?undu nego vrsti glazbenika koji ima nekakvu vrijednost i koji se mo?e s ugodom poslu?ati.

Darko Glavan, glazbeni kriti?ar

Pjevao je suosje?ajno o okupatorima Vukovara

Iako mi je od prvog susreta s pjesmama ?or?a Bala?evi?a bilo jasno da su na?a nagnu?a i svjetonazori udaljeni svjetlosnim godinama, jedan mi je njegov javni nastup to potpuno potvrdio. U trenutku kad su "Pankrti" dobili nagradu "7 sekretara SKOJ-a", Bala?evi? je kao "svjesni gra?anin SFRJ" imao potrebu oglasiti se gnjevnim pismom u novosadskom "Dnevniku", ogor?en ?to su neskriveni neprijatelji tada?njeg dru?tvenog ustroja dobili presti?nu dr?avnu nagradu. Druga mrlja u njegovu neuvjerljivom preuzimanju uloge borca za istinu i pravdu neizblijedjelo j esje?anje na njegove redovite po?alice o kosovskim Albancima prilikom javnih nastupa potkraj 80-ih. Isto tako, tijekom Domovinskog rata pisao je suosje?ajne pjesme o no?nim morama srpskih vojnika koji su napali Vukovar, a neposredno prije rasula Milo?evi?eva re?ima naprasno se "presvukao" u disidenta i mirotvorca. Ukratko, neupitan glazbeni i zabavlja?ki talent, ali moralno krajnje dvojbeni lik.

Razgovarao: Dubravko Grakali?