Najpoznatijeg domaćeg kantautora, Đorđa
Balaševića, sreli smo u Budimpešti, nasred evropske turneje. Đole upravo završava
album "Devedesete" posvećen najnesrećnijim godinama ovog naroda.
Pa, dobro, gde ste, gde živite?
Ja sam u Novom Sadu (razrogačeni
pogled - pa gde bih bio?!), u Jovana Cvijića 33, na staroj adresi, na istoj na kojoj sam
rođen.
Kćerka je dobro?
Još je u periodu rehabilitacije, ali
je njen oporavak u svakom slucaju čudesan. To je jedan u milion slučajeva koji se tako
završi. Valjda smo svi zajedno to negde zaslužili.
Nije Vas bilo u Beogradu. Šta
je sa Centrom "Sava"?
Mislim da stoti koncert u Beogradu mora
da bude po nečemu specifičan. Besparica je, a ne bih ni voleo da na taj koncert dođu
najgori tipovi, oni koji mogu da nabave karte. Voleo bih da svi oni koji su bili na prvih
99 koncerata imaju šansu da dođu i na stoti. Bila nam je ideja da napravimo koncert
ispred Sava-centra, ali je tad bilo bombardovanje, a sad se svaki koncert, pogotovo moj, i
još nekih neistomišljenika, smatraju za organizovani skup ili neku opasnost po nekoga.
Ne verujem da bi mogli da dobijemo dozvolu. Voleo bih da sačekamo jedan lepši i srećniji
trenutak Beograda i mene jer želim da se nađemo onakvi kakvi smo se rastali. Tu je još
bilo nekog bunta i dostojanstva, a ovo što se desilo u poslednje dve godine nije baš
muzikalno. Ne volim da Beograd vidim onakvog kakvi su drugi gradovi, apatičnog, poraženog,
pregaženog. A to se definitivno dešava. Poslednji koncerti su već bili prilično
naporni u smislu mogućnosti da se oraspoložimo i da iz toga izađemo sa nekom dobrom
energijom i kao pobednici.
Ocekujete neko razrešenje?
Očekujem veliku promenu, verujem puno
u mlade i siguran sam da će sledeći sukob koji će se odigrati u ovoj našoj nesrećnoj
zemlji, kad su sad već sve etničke kombinacije potrošene, biti sukob između starih i
mladih. On će se razrešiti tako što, na sreću, u istoriji i civilizaciji, mladi uvek
pobeđuju.
Uvek ste bili politički
angazovani. Preporučujete li i drugima da se angažuju, bez obzira na struku?
Nisam bio angažovan organizovano,
nikad nisam bio ni u jednoj stranci. Smatram da je dobar deo te naše opozicije potpuno
operetski i da nije po meri promena koje treba da se dese. To treba da bude velika,
svetla, svečana promena koju mogu da iznesu samo ljudi koji nemaju putera na glavi, koji
su čiste savesti, anđeli, klinci koji su bili na dobrom putu, ali nisu imali dovoljno
vere u sebe i hteli su da se uortače sa strankama i da dobiju šta ja znam kakav
legitimitet. A onaj bunt i ono lupanje u šerpe i sve što se dešavalo pre nekoliko
godina na Studentskom protestu u Beogradu, bila je spontana stvar i nije imalo nikakvu
skraćenicu. Kad se to desi sledeći put, verujem da ce se stvar rešiti. Ne znam na koji
način će se to organizovati jer ja ne mogu ljude da pozivam da pođu mojim primerom. Ja
sam ipak slobodni strelac i mogu da se snađem. Ne mogu da me otpuste, mogu da mi zabrane
koncert u nekom gradu, da me skinu sa programa, ali isto tako mogu da odem u druge gradove
da radim. Drugi ne mogu da odu iz svoje škole kad ih otpuste i da preko vikenda predaju u
Sloveniji ili Vankuveru. Ne bih ni želeo da preuzmem odgovornost. Na kraju krajeva, svako
ima svoje viđenje toga koliko mozemo da istrpimo i dokle da se ponižavamo, ali siguran
sam da mladost to nece dugo tolerisati. Zao mi je sto nismo parlamentarna zemlja i sigurno
se ništa neće desiti lepim putem, ali to je takva promena koja zahteva da se u nju uđe
s malo više srca.
Kako komentarišete Vaš
koncert u Budimpešti?
Ovaj koncert je dobio prizvuk "to
se radi napolju a ne tamo gde treba", a mi smo u međuvremenu već dogovorili da
sviramo u Kragujevcu i Nišu, i u svim onim gradovima u kojima smo dugo otsutni - nikad
nismo bili probirači po tom pitanju. Isti problemi koje smo imali sa Sava centrom postoje
i sa novosadskim pozorištem, gde pod okriljem nekog repertoara mogu da nam daju maltene
pola termina. Nismo želeli neki grad da bojkotujemo, a pogotovu ne Beograd. Sa Novim
Sadom sam mogao i da imam nekakve račune, to je moj grad, mi se i volimo i mrzimo. Kad je
Beograd u pitanju tu nema nikakve kalkulacije. Prvom prilikom koja bude na nivou, taj
koncert ce se odrzati.
Zamera Vam se da ste se
izvinjavali Hrvatima zbog rata?
Očekujem da mi neko pre svega pusti
neki snimak gde sam se ja nekom izvinjavao. Odvratna ždanovština i ostale intrige
prevazilaze čak i okvire žute štampe. Posle koncerta u Sarajevu napravila se polemika
"s kojim pravom odlazim da se izvinjavam muslimanima" kad su oni ubili isto
toliko ljudi i opet smo došli do jama u koje su bačene babe ne znam koje godine.
Nije pomoglo ni to što sam doneo snimak koji je bio ponuđen svim beogradskim stanicama.
Vrtela ga je BK televizija u 4:15 noću kad TV gledaju samo noćni portiri. Bolne su
stvari za našu zemlju što ljudi veruju u ono sto pročitaju u novinama ili u ono što
neko kaže na televiziji, i ovi tipovi to do krajnosti zloupotrebljavaju. Nisam se
izvinjavao ne zato što nemam prava da se izvinjavam, nego što bi na taj način priznao
da imam za šta da se izvinim. Ne, moraće oni sami to da učine jer ono što je tamo urađeno
i jeste stvar za izvinjavanje. Siguran sam da i sa druge strane milion ljudi treba da dođe
da se izvinjava, ali ja ni sa jednima ni sa drugima nemam veze. Nisam se izvinjavao ni
Hrvatima jer moji zemljaci ne ruše tuđe gradove, ne siluju, ne pale, ne kradu ventile sa
radijatora. Oni sviraju, bave se muzikom, poezijom i drugim kulturnim stvarima. Na sebe ne
mogu da preuzmem tu odgovorinost. Onog trena kad ja na koncertu čujem "Izvinite,
Sarajevo, što smo vas bombardovali" reći ću:"Stvarno sam svinja jedna bolesna
koja uopšte nije primetila da je to rekla". Hodao sam tamo na ivici provalije i
pazio koliko koja reč koga može da uvredi i obraduje. U Sloveniji sam imao nesporazuma,
ali sam uživo gostovao u emisijama, ljudi su mogli da čuju moje reči. Ovde si ti
izdajnik, đubre, najgori si što sviraš tim muslimanima i onda ti isti ljudi koji te
pljuju, navuku sav primitivni šljam da te na ulici napada i proziva, kroz godinu dana
prime u svoju emisiju te iste muslimane i govore im:"Trebao bi da skenjate Balaševića
i onaj njegov rekord u Sava centru". Strašan je to amoral, a zbog toga smo verovatno
i kažnjeni.
Pišete li novu knjigu?
Sad završavam ploču, izlazi uskoro.
Te dve stvari nikad nisam radio zajedno. Imam veliku želju da uradim jedan pozorišni
komad iz onog ratnog perioda. Nekad smo bili genijalci koji su mogli da smisle vic istog
dana kad se neka frka desi. Hoću da nazovem tu knjigu Dekamoron, da to budu priče koje
su se deset dana vodile u skloništu, sve ono što se pričalo o avaksima i nevidljivim
avionima.
Koji je poslednji stih koji ste
napisali?
To su stihovi u pesmi "Mrtvi"
s poslednje ploče. Koliko mogu bez muzike... Bila je berba/osta fotka od nje/neznano leto
Gospodnje/ no uglavnom/ ta su burad do dna popita/ćale s kačketom famoznim od
tvida/putinu sa leđa skida/a deda britvom vrancu/ skida blato s kopita