Intervju "Glasa Javnosti" sa Djoletom povodom novog albuma: "Dnevnik starog momka"


Na novom albumu "Dnevnik Starog Momka" 12 pesama, nazvanih po ženskim imenima, i nijedna nema nikakve veze sa politikom. Postoje velike zablude oko honorara. Slovenci nisu nikada loše mislili o nama.

"Dnevnik Starog Momka" naziv je novog, 13. po redu albuma Djordja Balasevica, koji ce krajem decembra objaviti beogradski "Hi Fi Centar". Na njemu je 12 ljubavnih pesama, nazvanih po zenskim imenima (Julija, Branislava, Andjela, Ljudmila, Otilija, Ankica, Jaroslava...) i nijedna nije politicki angažovana.

Panonski mornar ove pesme premijerno ce izvesti na beogradskim koncertima u Centru "Sava" 28, 29. i 30. decembra, kao i 4, 5. i 6. januara (A vi, clanovi Fan Kluba koji ste udobno rezervisali karte cete tamo takodje udobno sedeti i uzivati, prim.ur.). Sve ulaznice za ove koncerte odavno su rasprodate. Zanimljivo je da na novoj ploci nijedna pesma nije nazvana po Djoletovoj omiljenoj devojci-supruzi Oliveri.
- Pa nije, jer je to "Dnevnik starog momka" - šali se Djole.
- To je prica o tipu koji je iza sebe ostavio 12 uspomena, 12 zenskih. Zanrovski ploca je "pobrkana", ima tu kantrija, bluza, densa, cak i madjarskog cardasa. Ja cak ni ne znam kako se zovu sve te pesme. Interno, zovem ih "Tisa" ili "Princezo, javi se". Mozda bude problema na koncertima. Ako publika bude trazila da otpevam, na primer pesmu "Ljerka", ja necu znati o kojoj se numeri radi.

- Da bi dosli do karata za koncerte, neki verni obozavaoci cekaju i po 14 sati na cici zimi. Znate li ko su ti ljudi? (To su ljudi koji nemaju internet inace bi rezervisali karte preko Fan Kluba! prim.ur.)
- Svi znaju da karte za svoje koncerte nemam, bas zbog tih ljudi sto cekaju danima u redu. Bilo bi cinicno da ja sad odem i vidim ih kako cvokocu po zimi dok se blagajna ne otvori. Njihovo prisustvo je velika obaveza i odgovornost za mene, kao i kriterijum po kom radim pesme. U stanju sam po 18 puta da vagam i promenim mozda neku nebitnu rec, bas zbog onih sto ce te pesme slusati jednog dana.
- Kada se isplate troskovi iznajmljivanja sale, muzicara, reklame i svega sto prati koncert, koliko procenata vama preostaje?
- Postoje velike zablude oko honorara i ako odam neku, mozda mi i zamere u mom esnafu. Cinjenica je da su honorari uevk trn u oku kolegama. Slatku lovu donose mi koncerti u halama ili pozorisnim salama. Grubo receno do mene dodje mali deo zarade, jer svi ostali "drpnu" nesto. Centar "Sava" mi ne dozvoljava da zakupim salu, sto bi mi vise odgovaralo, nego uvek idemo na procenat. u Ljubljani, na primer, karta kosta 34 marke, a u Beogradu dugo nismo mogli da imamo cenu od 10. Najbolje je kad odes u diskoteku u Petrovcu na Mlavi, pa klepis cifru. A ovako, meni treba sedam avionskih karata za bend, pa sedam soba u hotelu... Ali, zadovoljan sam. Imam kucu, auto, mobilni telefon...
- Kad pomenusmo Slovence, da li se promenilo njihovo misljenje o nama posle 5. oktobra?
- Slovenci, u to sam se licno uverio, nisu imali lose misljenje o nama. Uvek je bila prisutna doza nostalgije. A ta vrsta elegije za neposrednoscu koja mi je bila predocavana, bila je prosto dirljiva. Kada je Jugoslavija bila velika, nisam mogao da napunim halu u Ljubljani, za razliku od Zagreba, koji je udaljen samo 100 kilometara. Zivimo i umrecemo u razlicitim zemljama, ali smo se svi rodili u istoj, i to je nit koja nam sluzi kao veza.
- Kako se odvija humanitarna akcija vase supruge za pomoc bebama rodjenim u Novom Sadu? Hocete li se ukljuciti?
- Sigurno se ukljucujem. Olja je jako posvecena tome, ali, nazalost, nailazi na tehnicke probleme, poput novca. U pitanju je 250.000 maraka. E sad, oni sto imaju lovu moraju da plate ekstraprofit. Medjutim, dozivljavam da bake i penzioneri uplacuju 1.000 dinara, od svojih vise nego malih penzija. Procenili smo da se u Novom Sadu godisnje rodi oko 6.000 beba i radimo na tome da sve one dobiju po jedan paket, cija je vrednost cetrdesetak maraka. Deo prihoda sa beogradskih koncerata otici ce u te svrhe.

"OTILIJA" (Lakonoga)

Jedva se secam prvih pet-sest slova njenog imena
Mesec nesto flekav, ko stara trumpeta limena
Vitlao Bozic jata zvezdana
Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
A u nasem kraju lepih seka iznad proseka.

I bas lakonoga...
Za drugoga zarucena a za mene narucena kod Boga.
Moja lepotuska...
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajicku opuska
Ko reci par u spomenar...


Dobar sam za zivi zid
- Starija cerka Jovana nedavno je debitovala u pozoristu. Kako je tata podneo premijeru?
- Uz dosta treme. Ocekivao sam da se sve svede na jednu recenicu, izvolite kafu, ili nesto tako. I Jelena, koju zovemo Beba, je talentovana, dok Aleksin talenat tek osluskujemo. Nadam se da ce jednog dana zaigrati u "Barseloni" i dati gol u poslednjem minutu neke vazne utakmice.
- Na pitanje ko je bolji fudbaler, on ili Leo lerinc, sa kojim cesto pika loptu, Djole dodaje:
- Leo je bolji fudbaler i zao mi je sto igra u klubu na cije utakmice dodje saka gledalaca. Danas, fudbaleri nisu ono sto su bili, jer su narodnjaci umesali svoje prste. Za mene se otimaju kada im treba neko za zivi zid, posto sam kabast, pa pokrijem pola gola.

Geda u Hagu - Kada bi ga Slobodan Milosevic pozvao iz Haga da ode tamo i otpeva "Gedo, gluperdo", da li bi mu ispunio zelju?
- Nasi nesporazumi traju od 1988, godine, jer sam tada bio neutralan, a neutralnost je bila neoprostiva. Milosevic je za mene idealan roditelj - svojoj deci obezbedio je diskoteku, radio-stanicu... voleo bih i ja da imam osam miliona dolara, pa da to isto obezbedim svojoj deci. "Gedo, gluperdo" poslednji put sam otpevao u Svilajncu i vise je necu pevati na koncertima. Ona je bila slatka 97/98, kada sam je prvi put otpevao u Centru "Sava". danas, kod mene nema doze trijumfa ili likovanja zbog nje. Nemam poseban stav prema Slobodanu Milosevicu, nisam od onih sto uzivaju u tudjim nesrecama. On je bio maskota vremena koja nisu bila srecna!

"Otpor" uvek isti
- Da li bi ponovo pevao, samo za "Otpor", kao u Narodnom pozoristu, ili "Otpor" vise nije isti?
- "Otpor" ce uvek biti isti - oni koji odrastu bice zamenjeni mladjima. Glavna komponenta "Otpora" su bunt i mladost i tako ce uvek biti. Moja veza sa njima traje od studentskih protesta 1997. Nisam usao u tu pricu da bih dobio kabinet i neku funkciju, nego zbog promena. Cuo sam da "Otpor" adaptira prostorije i odmah su se pronele glasine da su tu neke zlatne kvake na vratima i slicno. A oni u stvari rade u olupanim prostorijma. Hocu da im pomognem i kupim im nesto za nove kompjutere - stampac, ili neki deo za kompjuter. Nasa prica nije zavrsena.

Vecernje Novosti, 13.12.2001