Dnevne novine "Dnevnik", Ljubljana, Slovenija, petak, 9. juna 2000

 Originalni (objavljeni) tekst:

 Đorđe Balašević: Devedesete / Dallas

 *****

 Devedeseta leta so na ožjem in širšem področju zaznamovala mnoge ljudi, tudi Đorđa Balaševića, mojstra besed in not, ki so kraljevale v nekdanji "Jugi". Prišli so novi časi in naš novi sodržavljan je sklenil potegniti črto pod minulim desetletjem, zanj polnim gorja. To je storil zelo konkretno, z jajci, ki jih je zmeraj imel: "Ma, jebite se, devedesete..." pravi eden izmed verzov, sicer pa gre za 12 pesmi, ki bodo pri zvestih poslušalcih, po tradiciji prav vseh generacij, vzbudile tisto, za kar so bile tudi napisane. Leta tečejo, spomini ostajajo, veliko balkansko srce in duša pa sta že od nekdaj slovela po kipečih čustvih, razbitih kozarcih in solzah. Korajžo v roke, Balašević je še vedno to, kar je vedno bil, Devedesete pa so njegova najboljša ploča v zadnjih desetih letih.

 Ocenjuje: Uli

 Prevod:

 Devedesete su uže i šire ostavile snažan dojam na mnoge ljude, pa tako i na Đorđa Balaševića, majstora reči i nota koje su carevale bivšom "Jugom". Stigla su nova vremena i naš novopečeni sugrađanin odlučio je potegnuti crtu ispod prošle dekade koja mu je nanela mnogo bola. Učinio je to veoma konkretno, mudima koja je uvek imao: "Ma jebite se, devedesete..." jedan je od stihova. Na ploči možemo naći dvanaest pesama koje će u vernim slušaocima (koji su već po tradiciji pripadnici svih generacija) probuditi baš one emocije zbog kojih su i bile napisane. Godine prolaze, sećanja ostaju, a to veliko balkansko srce i duša oduvek su bili poznati po proključanim emocijama, razbijenim čašama i suzama.

Samo hrabro, Balašević je još uvek takav kakav je oduvek bio a album "Devedesete" njegov je najbolji u ovih poslednjih deset godina.

 Komentar:

 Dobro, ima i tu nekih podtonova (i na ploču i na Đoku), odnosno, bolje reći, malih nepravilnosti - mislim da pesme nisu bile pisane samo za slušaoce, ti bi tekstovi mogli izaći i u prozi i konkretno ispostaviti političke tendencije - ali nećemo suviše ulaziti u detalje, kritika je korektna i okej, ocena je 5/5, pa ne treba sad cepidlačiti. Barem je sve koherentno i koncizno napisano, bez nekog izvlačenja i muvanja. Ponajviše se slažem sa zadnjom rečenicom, to je u zadnjih desetak godina zaista najbolja ploča (ulazi u isti rang sa "Marim ja").