VODEĆI JUGOSLOVENSKI KANTAUTOR ĐORĐE BALAŠEVIĆ POSLE KONCERTA U PARIZU, O SEBI, DIJASPORI, NADAMA...

NAJBOLJI SU OTIŠLI

. Pesmu "Živeti slobodno" sa najnovijeg albuma, koji snimam u Beogradu, posvetio sam mladima, jer su oni Srbiji najpotrebniji, ali plašim se da su oni negde "na pločnicima Toronta" . Rat nas ničemu nije naučio, stanje je kod nas haotično i rešenje ne vidim, kaže Balašević

Đorđe Balašević, vrsni jugoslovenski pevač svih generacija, vremenom je postao muzičar dijaspore, jer se njegova publika uglavnom raselila širom sveta. Ono što je ranije bilo nemoguće, kaže on, promenilo se, po svetu više ne putuju samo narodnjaci. Đoletova publika preselila se van Jugoslavije i sticajem okolnosti poslednjih godina uticala da on prođe brojne kontinente, te da stigne i do Pariza!
Iako umoran, posle četiri sata svirke u "gradu svetlosti" vreme je posvetio i čitaocima "Vesti".

. Šta to, po Vama ima Pariz a drugi gradovi nemaju?
- U mom selu Vojvodini objašnjavaju da je to grad koji ima identitet, karakter, grad koji živi... Možda je zbog toga Pariz malo prepotentan, uobražen. Bio sam u mnogo gradova i apsolutno ne mogu se opisati. Kad me pitaju kako je tamo, kažem: "Lepo", a dobro znam da im fali neka komponenta. Pariz je od prvih perifernih ulica do centra, u svojoj celoj scenografiji - čaroban i neuporediv. Na mene je još jedino specijalni utisak ostavio NJujork, ali zbog svog kosmopolitskog osećaja.

Bili smo šampioni

. Moramo se prisetiti ratnog doba, šta nam je rat oduzeo?
- Meni je oduzeo stotine gradova, mogućnost normalnog zajedničkog života... U sportskom smislu - "jednu dobru ligu". Bili smo velika i moćna zemlja, šampioni, a sada se sve svelo na neke palanačke razmere. Izgubili smo svi puno!

. Da li nas je rat nečemu naučio?
- Bojim se da nije. LJudi s kojim komuniciram znaju da nam rat nije ni trebao. A ovi drugi, bojim se da nisu izvukli nikakvu pouku.

. Da ste mađioničar, kako biste rešili naše teško stanje?
- Sve je to postalo toliko komplikovano i van svakog razuma da rešenje ne nalazim. Ni naše bombardovanje nikoga nije dovelo do nekog pitanja, čak do onog sa rezervom: "Zašto? Čemu sve to? Kako je moguće da nas ceo svet bombarduje?" Neka doza mazohizma je toliko prisutna da koči sve mogućnosti pozitivnih rešenja.

Divi se zemljacima

O susretima po svetu sa svojim zemljacima, Đole kaže da razume i divi se ljubavi prema otadžbini sa udaljenosti od 25.000 kilometara.
- Oni svi žale za tom zemljom, a pokušavam da im pružim iluzije o staroj Jugi, dok mi oni daju nadu da takvih ljudi kao što sam ja ima svugde. Jugonostalgičara ima puno, ne u teritorijalnom smislu, već u smislu nekog zajedništva koje je bilo jače od opština, skupština, autonomija, separatisanja... Bili smo odlična zemlja!

. Pesnik ste. Da li se kod Vas inspiracija "krčka" ili dođe bljeskom?
- Imam svoje procese stvaranja. Nikad ne jurim za pesmama, već čekam da mi one dođu. Moja publika sa mnom uvek ima mnogo strpljenja.

. Imate li "pesmu svog života"?
- Imam ih puno, ne bih se usudio da izdvajam.

. A imate li stih koji Vam je doneo nešto posebno lepo ili možda neugodno?
- Najviše sam problema imao zbog "Računajte na nas". Ljudi su to na svoj način shvatili i uvek mi prebacivali da sam pevao Titu, a ja niti sam tada bio komunista, niti sam imao kakve materijalne koristi od Tita i tog režima. Jednostavno, tu zemlju sam voleo i verovatno neoprezno u toj pesmi spomenuo Tita. Prošlo je 25 godina od te pesme i još uvek mi prebacuju:"Mani njega, on je pevao Titu". Ne mogu u Hrvatsku, jer pevam o Titu, ne mogu u Srbiju, jer pevam o Titu...

Navijam za promene

. SFRJ se rasturila. Nacionalne karakteristike izašle su na videlo. Opišite ih?
- Još mislim da smo svi mi isti narod. Pa, i kad gledam sport i kad sudija nešto dosudi što nam se ne sviđa, onda se vidi da smo svi "cigani", svi reagujemo pljuvanjem. Svako od nas je ispoljio svoje male perfidnosti i ne bih ih analizirao kao srpske, hrvatske, bošnjačke...

. Kakav vođa treba Jugoslovenima?
- Pre svega mlad. Ja sam večiti opozicionar. Navijam za promene. Nisam za revoluciju u smislu krvi, sukoba, juriša... Čini mi se da su se potrošile sve etničke kombinacije: Srbi protiv Hrvata, Hrvati protiv Muslimana, Srbi i Hrvati protiv Muslimana... Ostao je još glavni sukob - mladi protiv starih. Srbiji trebaju mladi!

Nisam Slovenac!

Neposredno po objavljivanju vesti u štampi da je Đorđe Balašević primio slovenačko državljanstvo, upitali smo ovog renomiranog kantautora šta je - Jugosloven, Srbin ili Slovenac.
- Posle raspada moje zemlje napravio sam radikalan zahvat. Nije ovde reč o jugonostalgiji, već o homonostalgiji. Na prvom popisu sam se izjasnio kao Sloven. Evo, u Pariz i u druge gradove putujem sa plavim pasošem sa orlovima. Glasine su nekad jače od svih argumenata. U Sloveniji sam zaista doživeo divne trenutke za vreme Jeleninog oporavka, voleo bih da tamo i nešto steknem, ali demantujem vest o državljanstvu!

. Šta ste Vi: opozicija ili pozicija?
- Na svojim pozicijama sam opozicija.

. Koliko ste političar?
- Nimalo. Pevam o nekim stvarima, pa mi često prebacuju da se mešam. Ali, nikad ni u jednoj stranci nisam bio.

. Šta je Vaša profesija? Kako sebe opisujete?
- Pesnik. Samo pevač. Nešto drugo nisam. Sve sam pomalo.

. I od toga možete da živite lagodno?
- Imam sve što mi treba. Činjenica je da samo mali deo kolača stigne do mene. Dejstvo pirata je ponižavajuće. Na primer, imam koncert pred deset hiljada malih Hrvata, svi pevaju moje pesme, a tamo nije izdata moja ploča. Znači, to je sve na crno. Moja porodica od toga nema ništa. Ipak, važno je da su moje pesme stigle gde treba, a što se tiče naplate - nadam se, biće negde iznad oblaka!

. Čega se u životu nikad ne biste odrekli?
- Porodice.

. A, šta biste, da možete, prvo kupili?
- Nemam velike i nerealne ideje, skroman sam, i uglavnom što treba da kupim su igračke klincima i sebi patike. Ceo život "jurio sam" patike i sada mi je najvažnije da imam dobre koncertne patike i one za "štrapac".

. Kako biste opisali našeg čoveka?
- Na novoj ploči imam pesmu "Živeti slobodno", posvećenu mladima. U njoj se kaže - "S tamne strane globusa, bolje se vidi da najbolji odlaze. Pločnici Toronta, oči boje fronta, lozinka svih nas". Stvarno, bojim se da su najbolji otišli.

. Šta će biti s nama Jugoslovenima?
- Možda je u pitanju i neki globalni svetski plan. Ipak, ta teorija mi je strana. Pre bih verovao da se sve iskomplikovalo. Stanje je veoma haotično i rešenje ne vidim.

Pošten prema publici

. A, gde sebe vidite?
- Svoj sam čovek, na svom mestu i veoma sam srećan što sam ostao u vezi sa svojom publikom, jer znam za koga radim. Od onih sam tipova koji imaju mnogo šta da objašnjavaju, a neće. Onim ljudima kojima bih morao nešto da objašnjavam - ništa se ne može objasniti, a onima kojima bih i objašnjavao - njima ne treba ništa objašnjavati, jer oni već sve znaju.

. Koji je Vaš tempo?
- Spor sam, lalinski. Prema svojoj publici, vrlo sam pošten. Dobar sam gost. Nema kod mene ono - negde mi se ide, daj da od toga napravim tezgu. Gledam da me se ljudi zažele koliko se i ja njih zaželim. To je mera ljubavi.

Poruka dijaspori

Simpatični Đole pristao je i da poruči nešto nama u tuđini:
- Dolaziću s vremena na vreme da vas obiđem, ako je to dovoljno. Znam da svi žale za onom državom. Provesti neko vreme u toj zemlji bilo bi pravo iskustvo, jer bi se tada videlo koliko su se stvari promenile. LJudi, koji dugo nisu bili u Novom Sadu zgražavaju se kada dođu. Navikli smo se na prljavštinu, haos, kriminal, podmićivanje... Na svaku vrstu bezakonja. A vas daleko vidim kao čiste i poručio bih vam da ostanete takvi, jer ćete kao takvi opet trebati našoj zemlji!

. Šta sada radite?
- U Beogradu završavam ploču. Štampaću je u Sloveniji. Ako ćemo, po onoj našoj, kome sam je izdao, onda sam prethodnu izdao za Čehe, jer sam je štampao u Pragu. Onu još ranije za Mađare, štampajući je u Sehešfehešvaru, jednu sam čak i za Nemce objavio. U stvari, one se samo tamo štampaju, a izdajem ih sam, jer moje neće niko da izda. U Hrvatskoj neće da mi objave ploču, jer sam odande, a u Srbiji zato što pevam protiv šefa. Tako svoje ploče izdajem sam, kao kuvane kukuruze.

. Možete li da razumete sebe?
- Samo napred! Imam neopisivu sreću da živim od posla koji volim. I još me ljudi tapšu i vole me. Ih, teškog mi posla! Kažu mi: "Pevaš u Parizu, u sali gde su nastupali Šarl Aznavur, Žilber Beko". Pa šta, u glavnom gradu svoje zemlje imao sam čak 99 koncerata. I srećan sam zbog toga!

O. Đoković