Đorđe Balašević: Ne verujem, niti sam ikada verovao u stranke i partije. Verujem u klince, ove sada i one što dolaze. Oni neće dozvoliti da im ukradu parče života kao što su to učinili nama |
Balkanski tango Gede gluperde
Nastavljajući svetsku turneju, koja je počela u septembru, prošle godine, poznati kantautor
Đordje Balašević 2. aprila nastupa u budimpeštanskom teatru
"Erkel". Slede koncerti u Parizu, 8. aprila, sledećeg dana u Cirihu, a onda i u
Švedskoj, Nemačkoj, Americi i Kanadi. Koncerti popularnog "panonskog mornara" u Australiji, bili su veoma
posećeni, u Sidneju je nastupio u "Edmond teatru", gde su svojevremeno gostovali Debora Hari,
Džo Koker, a nedavno i britanski komičar Roan Etkinson. Ðole ovih dana zavrsava i svoj novi studijski album
simboličnog naziva "Devedesete". Abum ima čak l4 pesama. (biće ih 13!
primedba fan kluba)
"Nikada nisam gostovao u Budimpešti, jer sam smatrao da mi je "blizu", a sticajem okolnosti, tamo nam se sada nalazi brojna, ja se nadam,
privremena emigracija. Verujem da će na koncert doći mnogo naših ljudi, srpska tradicija je tamo duboko ukorenjena",
kaže za "Blic", povodom koncerta u Budimpešti, Đorđe Balašević.
Kada je na redu Beograd? Poslednji put ste nastupali na Trgu za vreme bombardovanja?
- Ne stidim se tog nastupa. Iako sam u početku sumnjao, svi smo se u našem malom orkestru dogovorili da treba da se pojavimo i
došli smo. Ipak, tada niko nije postavio najvažnije pitanje: zašto nas bombarduju? Ja sam oduvek "lajao", sada polako posustajem u tome. Ne verujem, niti
sam ikada verovao u stranke i partije. Verujem u klince, ove sada i one što dolaze. Oni
neće dozvoliti da im ukradu parče života kao što su to učinili nama.
Izjavili ste da ćete u Beogradu napraviti veliki koncert na otvorenom ispred Centra "Sava", onda kada vlast bude
promenjena?
- Rekao sam da ću svirati u Beogradu kada i ja i "grad" budemo u boljem fazonu.
Želeo bih da svoj stoti koncert organizujem na otvorenom. Voleo bih da osetim tu neponovljivu atmosferu koja je ranije oslikavala Beograd i ljude koji
žive u njemu. Poslednji put sam takav duh osetio na jednom od studentskih dočeka srpske Nove godine na Trgu. Nadam se da
će se taj osećaj uskoro vratiti.
Prvi put ste prošle godine "otkazali" svoje tradicionalne novogodišnje koncerte u Centru "Sava"?
- Priznajem da sam i ja lično oštećen, jer sam se pred svaku Novu godinu istinski radovao i
očekivao susret sa beogradskom publikom. Ipak, čini mi se da je svima laknulo kada sam otkazao. Mislim da su i organizatori bili
izloženi pritiscima "odozgo". Nisam želeo da svoje prijatelje svojim insistiranjem dovedem u neugodnu situaciju. Mislio sam,
možda će moja publika nekako da reaguje, bar "mirnim protestom" ispred Centra "Sava", ali nije.
Apatični su, kao uostalom i na sve što ih okružuje. Zbog toga se i prisećam davnih vremena.
Obećavam da ćemo uraditi veliki trijumfalni koncert, kada se neke stvari ovde promene. A
promeniće se. Moraće.
Nalazite se na nezvanicnoj "crnoj listi" nekih medija?
- To me uopšte ne iznenađuje. Skoro oduvek sam u svim kontrolisanim medijima bio u "nemilosti". Mogao bih da
napišem feljton o tome. "Skidali" su mi knjige sa vrhova top lista najčitanijih. U RTV NS, prvi put je
zvanično napisano da se moje pesme ne emituju. Sve je to počelo još l99l. godine, kada sam poslednji put boravio na
državnoj TV i komentarisao fudbalsku utakmicu. Bio sam svojevremeno, u dva navrata kod Mire
Adanje Polak. Tada je svom nadređenom rekla da joj zvanično napiše da je "zabranjeno" da me pozove u emisiju. Tako je to u Srbiji. Samo
žene imaju jaja.
Već dugo postoji izvesna netrpeljivost između vas i "Novog Sada".
- Novi Sad je oduvek imao problem sa "svojima" i nikada nije uspeo da ga prevaziđe. Moja popularnost je prerasla Novi Sad, oni to ne mogu da
podnesu. Oni koji te vole to ne umeju da pokažu, a oni koji te ne vole, to ne umeju da sakriju,
rečenica je iz mog romana "Jedan od onih života", o Novom Sadu.
Kako ide snimanje vašeg novog albuma "Devedesete"?
- Novi album je skoro u potpunosti sniman u Beogradu. Pesma "Dok gori nebo nad Novim Sadom",
urađena je u Sloveniji, posle Bebine nesreće, kada smo boravili tamo zbog njene rehabilitacije. Moja ekipa je ostala stara.
Posvećena je devedesetim godinama, do sada najružnijim koje su nas snašle. Verujem da
neće biti još ludaka kao što sam ja da ih "opevaju". Mnoge od novih pesama, kao recimo "Balkanski tango",
već su poznate beogradskoj publici, jer sam ih pevao na koncertima održanim pre dve godine u Centru "Sava". U "Tangu" sam opisao nasilje na
asfaltu, koje se nažalost, ovih dana obistinjuje. "Plava balada" je posvećena milicionarima. Ima i sevdalinki, pa i jugonostalgije u "Legendi o
Gedi gluperdi". Sramota me je što oduvek pevam u metaforama, ništa konkretno, vec nekako uvijeno. Ipak, priznajem da ljubavne pesme
najviše volim, ali ih danas drugačije pišem, jer u 46 godini života ne mogu da
"osećam" kao pre dvadesetak.
NADA
GRUJIĆ, BLIC