U ovoj zemlji se, brale, laze kao nikad

       Valjda cu se setiti da sledeci put kad mi budu postavili ono genijalno pitanje "cemu sluze prijatelji", odgovorim kako treba: prijatelji sluze da ti prvi jave kad te neko ozuti u stampi. Verovatno sam na dobrom putu da postanem matoro gundjalo, jer gundjalo sam vec odavno, a i ovaj drugi uslov polako ispunjavam, ali sve vise mi se cini da prijatelji nisu tu da ti se nadju u nevolji, nego su tu da ti nadju nevolju. Negde su isceprkali trecerazredni "tabloid" u kom je na naslovnoj strani najavljen Oljin "okrsaj na plazi u Miloceru" sa mladom pevaljkom iz naseg malog grada, pa su se brze-bolje javili da pitaju kako smo, a usput i da provere da nam to slucajno nije promaklo.
       Naravno, i oni koji nas bas ne vole narocito vrlo dobro znaju da je u pitanju notorna laz, ali ne mogu da odole prilici da nas zateknu u nelagodnosti. Mala je ovo varos, kao sto rekoh, svi se znamo, a Olivera je, bez obzira na pomenuti "rivalitet", ipak pristojno starija od mlade zvezde, i ma kako da neko intenzivno zivi, ne moze tek tako postati vrsnjak majke svojih vrsnjakinja i (ni po tome) se ravnopravno pominjati uz nju. Neko bi tu, dakle, nekom mogao biti majka, a opet, neko tu nekom nikako ne bi mogao biti cerka, sto citavu izmisljotinu jos u postavci cini krajnje nepristojnom i neumesnom. Ta SF pricica, uglavnom, sve zasecerena jednom mojom davnom pesmom, koja je, kao, i bila povod imaginarnog sukoba, samo je sirovi marketing strane kojoj je marketing potreban, i nije nam prvi put da se preko nas neko grebucne za malo publiciteta. Da ne zazvuci kao nepotrebni demanti, ali, gde bi nam bio kraj da se moja Oljka zaista cupala sa svakom svojom piratskom kopijom? Odavno bi plaza u Miloceru bila stavljena pod protektorat Ujedinjenih nacija...
       Nije to nista novo...
       U ovoj se zemlji, brale, laze kao nikad, a zna se da smo u tome oduvek bili velesila. Da se Baron Minhauzen kojim slucajem rodio u Srbiji, umro bi kao potpuni bezveznjak i anonimus...
       Tako je najverovatnije i pomenuti pamflet jednostavno u rangu ovih silnih atentata koji se svakodnevno spremaju? Lepo organizujes samoatentat i dobijes pola stranice, neces toliko dobiti ni kad za koji dan budes smenjen. Znam najmanje trojicu na koje se spremaju atentati, i jednog koji je prvi na listi cekanja. I sto je najvaznije, nema rizika da te provale. Ni prave atentate ne umeju da rese, a kamoli izmisljene...
       Ipak, meni to najpre lici na jos jedan pokusaj da se nasa porodica cak i na taj nacin uvuce u svet virtuelno uspesnih i popularnih koji nikako ne mogu da se pomire sa cinjenicom da ima i Pravih? Krivi smo pomalo i mi, sto se posle cetvrt veka izlozenosti javnosti prema svakom sledecem skorojevicu ponasamo nadmeno kao Evropska unija. Ako ti danas klimnem glavom, 2007. ispunjavas uslov da mi se obratis, a 2011.e mozemo popiti kafu, ako se zateknes u blizini. Zalim, ali to je nesto kao Matrix 3, gospodo. Zivimo u razlicitim dimenzijama...
       Znam da ste zamislili da se, kao, svi druzimo. Da, kao, idemo na modne revije i prestolonaslednicke rodjendane. Da, kao, organizujemo dobrotvorne balove, a posle odlazimo kod one Mumificirane u emisiju, da se medjusobno hvalimo kako super izgledamo. Da smo mi, kao, ekipa. Narodnjaci, Profiteri, Izlicitirani Beogradjani, Voditelji, Estradni Sezonci i Sludjeni Sportisti U Modi. I Balasevici, jasno. Divan svet. Bas smo ih juce napali na plazi...
       Zvuci suvise prosto kad se kaze da se popularnost moze kupiti, a omiljenost ne, ali tako ti je to sa poentama...
       I sto je najgore kod njih, uvek se nature kao poslednja recenica u prici...

26.08.2003. Blic