Ako ikad odem u Split, voleo bih da ja njima nateram suze na oci a ne oni meni

       Nikog vise ne smem da pitam kako je, samo je pitanje trenutka kad ce me neko odvaliti? I ne znam ko me vise nervira, Skruseni, koji uzdahnu uz "da znas da i nisam najbolje", pa krenu sa prepricavanjem onih epizoda svog zivota koje sam u medjuvremenu propustio, ili Nesalomivi, koji se ranjeno osmehnu i munu me u misicu uz ono debilno "prezivecemo nekako", kao da nam je zivot sudar vozova u Indiji, jebo te, pa sad treba da se radujemo sto smo ga "nekako preziveli"?
       Povrh svega, scenario za proslu nedelju izgleda da je radio licno Stiven King, i to nam stvarno nije trebalo. Masakri, pozari, suse, afere i incidenti, jedina svetla tacka bio je onaj mrak u Americi, utehica za sva zamracenja i restrikcije koje majstori organizuju sirom planete. I sad danima ne mogu da otklone taj kvar? Takva velesila pa da u njoj nema stapa i kanapa? Kad su onomad na centrali kod Temerina vrsili prezentaciju svojih staniolskih bombi, dezurni elektricar je glinericom domace proizvodnje ponizio citavu belosvetsku tehnologiju. Sto i sad lepo ne pozovu u pomoc majstor-Djuriku, jes' da je Ekspert malo skup, al' bar dodje kad kaze. Uostalom, nije sramota pitati kad nesto ne znas...
       Ali zato je definitivno sramota zvati OVU vojsku da negde sacuva mir. Ili nas neko opasno zeza, ili je Svet i gluplji nego sto izgleda? Restlovi vojske koja nije uspela da sacuva mir ni na jednom delicu svoje (bivse) teritorije, jedna od retkih armija koja je uspela da izgubi sve bitke, pa cak i one koje je vodila izmedju podeljene sebe, sada se, kao, angazuje za garanta mira u Aziji? U stvari, mozda bi ova zemlja sasvim drugacije izgledala da smo sve te Generale i Brkate Majore pre petnaest godina kolektivno poslali u Iracku pustinju, umesto da sad jednog po jednog saljemo u Holandiju? Verovatno bismo Mi Izdajnici isposlovali domovinu i vecu nego sto (bar za sada) jeste, a gotovo sigurno bi se deca brckala u potocima bez straha da su na nisanu nekog Pomracenog, no, bilo kako bilo, poziv je u svakom slucaju i neumestan i podsmesljiv...
       Sto je najgore, o tome opet odlucuju neki Sezonci, i to me uzasava. Rekao sam vec da se osecam kao iznjakani "fica" sa "L" tablicom, na kom se trideset godina razni dilkosi uce da voze, ali mislim da nije los momenat da to jos jednom ponovim?
       Uzgred, odrzim po koji koncert tu i tamo, u vreme skidanja s programa na pitanja tipa "pevas li jos?", odgovarao sam sa "samo kad moram", ali to odavno ne zvuci duhovito kao nekad. U subotu smo svirali nadomak Trsta i time okoncali "veliku jadransku turneju od Budve do Ankarana", kako bi to neki vec slagali u velikom stilu, a u stvari smo izmedju ta dva mesta svirali jos samo u Opatiji, sasvim dovoljno, pokazalo se...
       A Dubrovnik, otoci, Split?
       Pa, mene je Bajaga iz prve ubedio da je za njega "sve rock & roll", samo jos da i deo publike ubedi u to. Oduvek sam se divio njegovoj hrabrosti da ode gde god ga pozovu, ali svi znaju da sam ja, Gospodin Proracunati, daleko veci prepredenjak i ziceras...
       Ako ikad i odem u Split, voleo bih da ja njima nateram suze na oci, a ne oni meni...

19.08.2003. Blic