Djole: Pitali su me tamo odakle dolazim zar se ne bojim... Cega?

Netko iz publike: Srba!!!

Dvije rasprodane Skenderije (oko 20 000 ljudi, karte nestale isti dan kada su pustene u prodaju, a Sarajlije i Tuzlanci masovno su po kartu vise putovali i do Banja Luke!), masovno cmizdrenje vec na drugu pjesmu (Slovenska), vise od cetiri i pol sata ekstaze, vjerojatno nikad prije odrzani bis nakon Odlazi cirkus (prva vecer) i puknuti glas nadomjesten zbornim pjevanjem (cetvrti sat druge veceri) bilanca je Balasevicevog gostovanja u Sarajevu. U srpskim medijima "najavljenog" atentata nije bilo, a da li bi ga netko pokusao da nije ESFOR-ovih M-16-ica vrlo je upitno. Sarajlije su zaista, ali, jebote, najzaistinitije iskazale ljubav prema ovom novosadskom glazbenom "guruu".

"Ucinili ste vise za mir na ovim prostorima od svih UN politicara zajedno... Jeste li pomisljali da se bavite politikom?", upitao je jedan novinar na pressici i, zaista, ovaj koncert nije bio samo koncert nego politicki potez par excellence. "Za slobodu kretanja i pomirenje". I tako, konferansa, ponekad lucidno zabavna, ponekad ljigavo pateticna i poprilicno diskutabilna (nas & vas narod, zemljaci i te price, znate ih vec...) popracena je gromoglasnim skandiranjem, a pedesetak pjesama (oko 100-tinjak u dvije veceri, i to s malim razlikama u izboru i rasporedu) istreseno je gotovo u jednom dahu (prve veceri svirale su se i stvari tipa "Ja je ljubim, ona podriguje", "Ole, lole"...). Koncert je predstavljao jasnu kopiju proslogodisnjeg Tivolija, dok su medjupjevacke pricice & monolozi uglavnom cut&paste Maribora, Tivolija i Sava centra (onaj tko je gledao ili slusao te koncerte uglavnom nije vidio puno toga novoga, no to nije smetalo vjecno istim hodocasnicima iz Splita, Omisa, Rijeke, Pule, Zagreba i drugih dijelova Hrvatske). Ako ovo i nije (a tesko da nije....) bio jedan od najvecih koncerata u 20 godina karijere, onda je rijec o definitivnom Trijumfu s velikim T.

A sve je i snimljeno, video te audio. Dakle...