DJORDJE BALASEVIC: Ovaj narod uvek zna da odgovori
"ne"! Samo mu treba podmetnuti pravo pitanje
Muzicar, pesnik i pisac, glumac i zabavljac… Nas Djole, Djordje Balasevic
odnedavno je i ambasador dobre volje UN za zemlje bivse Jugoslavije. Bez
"dlake na jeziku", kao i uvek, Djordje Balasevic govori za
"Danas" o tome kako se oseca u novoj ulozi, o Sarajevu i Zagrebu, o
onima koji ga ne vole, o svom angazmanu i o ovim ruznim i tuznim vremenima.
Svima koji su ga podrzali i podrzavaju Djole se zahvaljuje pesmom
"Uspavanka za decaka" i dodaje da bi to vrlo lako mogao biti njegov
jedini odgovor na sve sto se pojavi u novinama.
·
Kako se osecas u ulozi ambasadora dobre volje UN,
da li te prijatelji i poznanici sada oslovljavaju sa "ekselencijo"?
Nije bitno kako te oslovljavaju, bitno je kako se odazivas. Segacenje sa
mojom titulom "ekselencije" malo je deplasirano komicnim
konvertovanjem Drugova u Gospodu prethodnih godina, i ako smo se navikli na ono
"gospodin" ispred imena kvazipoliticara, skorojevica i kriminalaca,
onda ovo Ekselencija Balasevic i nije tako smesno. Za one koji me znaju, i do
cijeg mi je misljenja stalo, ja sam Ambasador i Njegova Ekselencija jos odavno.
Njima nije bilo potrebno da me Svet prizna da bi shvatili da sam Svetski Tip.
·
Funkciju ambasadora si zasluzio posle koncerata u
Sarajevu gde je 14.000 ljudi s tobom pevalo i plakalo. Kako si se osecao u tim
trenucima, jer to nisu bili oni obicni koncerti koje si imao na stotine?
Pa sad, da sam imao Obicne Koncerte onda ih verovatno ne bih imao na stotine,
no, to ionako nije tema ovog pitanja. Sem toga, formulacija naimenovanja je
ipak nesto ozbiljnija od "za dva koncerta", pominju se tamo neke
godine unazad i "pesme i reci koje imaju snagu da povezuju ljude,
bla-bla-bla...", ali nije lepo da to ja citiram kad vec nikom drugom nije
palo na amet. U svakom slucaju, u Sarajevu se zaista dogodilo nesto posebno,
ali znao sam da me Tamo ceka kompilacija svih emocija koje donose rat i kraj
rata. Od casa kad je odredjen dan koncerta bio sam na nekom svom Tibetu,
pripremajuci se za to. Te veceri se neko mogao rasplakati, neko ucutati, neko
je mogao vristati i grliti se sa svima, a neko se jednostavno mogao napiti, ali
ja sam bio kaznjen da jedini u "Skenderiji" ostanem potpuno miran i
da svaku svoju rec i svaku svoju tisinu dobro odmerim na terazijama diplomatije
i pijeteta. Tad jos nisam zvanicno bio Ambasador, bio sam samo Ambasador Na
Crno, akreditovan od mnogih Normalnih odavde i ta odgovornost nosena je na
trenutke kao camcic ogromnim talasima ljubavi, ali je odolela, u sta nisam ni
sumnjao. Pojedini nedorasli novinarcici bavili su se sutradan "kvalitetom
zvuka" i ostalim besmislenim kategorijama koje koriste da bi falsifikovali
svoju strucnost, kao da su vec nekad bili na takvom koncertu, i kao da ce jos
nekad biti, a nece, sasvim sigurno. Retko koristim rec "neopisivo",
evo dakle pogodne prilike da je konacno upotrebim…
Sa hrvatskom publikom cu se svalerati u Sloveniji ·
Da li ce ti titula ambasadora dobre volje pomoci
da odes tamo gde jos nisi bio posle rata, da napravis koncert u Zagrebu? Bojim se da kalendar na kom bih mogao da zaokruzim datum svog nastupa u
Hrvatskoj jos nije ni u pripremi za stampu. Jedini protest zbog mog
naimenovanja, ozbiljan koliko je ozbiljna i "Udruga hrvatskih
glazbenika", ulozen je bas u Zagrebu, mada to i nije neki presedan.
Doticni decki se i inace oglasavaju kad god stignu, i uoci koncerata u
Sloveniji, i pri svakom ispipavanju javnog misljenja o eventualnom dolasku
nekog odavde u Hrvatsku. To je samo logicna reakcija Osrednjih koji znaju da
bi moj dolazak tamo ugasio mnoge od njih, kao sto bi, recimo, Oliverov
dolazak u nase krajeve utrnuo sve njegove ovdasnje epigone i imitare. Uz
opasku, dakako, da su oba dolaska jos uveliko u domenu naucne fantastike.
Piratiraju se ne samo ploce, nego vec i pevaci, i nekom dobro upucenom
menadzeru trenutno je sigurnije da napravi hrvatskog Balasevica, nego da
dovodi Pravog. Menadzeri najbolje znaju da postoji zestok i presudan otpor
kaste koja je profitirala na ratu i nacionalizmu i strpljivo cekaju cas kad
ce trgovina skrbati patriotizam. Zato tu i tamo poture nekog kao ovu veselu
Udrugu, ili izvesnog "rok kriticara" D. Glavana, koji se fasizmom
bavio iz cistog entuzijazma, i onda kad to jos nije bilo isplativo, i tako u
stvari ispipavaju "javno mnjenje" koje, za razliku od "tajnog
mnjenja" do sad jos nijednom nije bilo "za". Istini za volju,
ohrabrujuce je moje senzacionalno osobno pojavljivanje na prvom programu
HTV-a, telefonsko, doduse, i isprovocirano protestom Udruge, ali na RTS-u uz
ovu svecanu priliku nije bilo ni takvog. Pomalo se, dakle, nabija duvan u
lulu mira, ali ko bi normalan zeleo da ide tamo gde je nepozeljan? I nije li
cinjenica da mogu da nastupim u svakoj zemlji sveta samo ne u Hrvatskoj, pre
problem Hrvatske nego moj problem? Jasno mi je da je rat za sobom ostavio
mnoge koji ce svet zauvek deliti na Srbe i Hrvate i zao mi je sto me je to
zakacilo, ali oticicu u Zagreb tek kad dobijem poziv od ministra kulture ili
sa nekog zvanicnog mesta, sto da ne i od "Udruge hrvatskih glazbenika".
Ako do toga i ne dodje, barem ce moje pesme stizati tamo. A publika i ja
svaleracemo se u Sloveniji i drugde, kao i do sad … |
·
U Sarajevo si iz sopstvene domovine ispracen s
dosta zluradosti. U "zvanicnim krugovima" Sarajevo je ili precutano,
ili si zbog toga zaradio etiketu "izdajnika". Kako si to doziveo?
Vec sam pomalo odgovorio na ovo pitanje, pominjuci One Do Kojih Mi Je Stalo
i koje sam predstavljao u Sarajevu. Rutinska zluradost kojom sam od Onih Drugih
ispracen nije nista u odnosu na ultrazluradost kojom sam docekan pri povratku u
Domovinu. No, od "zvanicnog" sistema informisanja koji je sad i
bukvalno pod kontrolom moralnih i mentalnih devijanata, nisam ni ocekivao
svesnu reakciju. Veci je problem u takozvanom Narodu koji spremno potura tocire
cim neko krene da mu sipa jeftinu nedestilovanu "patriotusu". Davno
sam matorcu koji mi je prebacio da sam izdao "nasu stvar" odgovorio:
Vasu stvar mozda i jesam, ali svoju nikad nisam. Za istorijom potezem samo u
slucaju nuzne samoodbrane, ali Srbija je oduvek imala imidz drcne i pravedne
drzavice, ako nista drugo, i pitam se nisu li slucajno Izdajnici oni koji su
joj poslednjih godina natakli kapuljacu i stap sa zvoncetom i ocrnili je pred
citavim svetom? Opasno je to pitanje, ako ne filozofsko, onda svakako
pravosudno, i bolje da se jedan ubogi svirac puno ne petlja oko toga. Uglavnom,
organizovana je javna hajcica propracena anonimnim pretnjama, novima sunt
odiosa, kaze stara izreka, pa cu paziti da suvise ne pominjem imena. Uostalom,
Minimaksu je to nadimak, portparlu Vucicu ni ne znam prvo, a diskutabilnom
kolegi Toni Montanu pravo ime, pa tako ipak ispadam za nijansu kulturniji od
njih, sto i nije neki problem. Ponekad se, eto, i po neprijateljima otkriva
kakav si. Jasno mi je da me mnogi ne vole, to je najpouzdanije merilo uspeha,
ali kad bih licno morao da sastavim listu od deset Onih Za Koje Bih Voleo Da Me
Ne Vole, pomenuta trojka bi definitivno bila medju njima. Sve je, znaci, pod
kontrolom. i pohvale i pljuvanja jos uvek stizu tacno od onih od kojih i treba
da stignu, mada sam pomalo razocaran takozvanom "opozicionom"
stampom, kao da ne postoji neka "nasa stvar" i кao da ja nemam
svojih dezurnih zlotvora na "drugoj strani". Jadna je ta objektivnost
koja se bazdari na Ambasadorima Dobre Volje i jadne su te pohvale koje se
potiru "suprotnim stavom" vec u sledecem nedeljnom broju…
·
I danas imas mnogo obozavalaca sirom bivse
Jugoslavije, prvi si krenuo preko granica. Sta mislis zasto si u nemilosti
"dvora": zato sto si svedok zlocina i sto kvaris neki njihov posao,
ili sto im smetas zato sto mozes svuda da ides?
Sve je to stvar ukusa, ne treba preterivati. Uz film koji oni vrte ide
sasvim druga muzika, tako da Nasu Kraljevsku Porodicu ni pod sasvim drugim
okolnostima ne mogu da zamislim medju svojom publikom. Sem toga, sumnjam da Oni
imaju kad da se bave mojoj Ekselencijom u nekom licnom smislu. Naprosto sam u
kompjuteru inkvizitora postavljenih po novinskim i RTV redakcijama, i
vojvodjanskih janicara koji se dodvoravaju time sto Ovakve zataskavaju koliko
mogu. Ne zameram im. Da je situacija, ne daj Boze, obnruta, i da se ja nesto
pitam, isto tako bih dobro pazio da se meni neko od Takvih ne provuce na
program. Dalje, da bih nekom bio Glas Savesti, taj mora imati i savest, znaci i
to otpada. Ne verujem, zatim, ni da im smeta to sto mogu "svuda" da
idem, jer moje "svuda" je zanemarljivo u odnosu na njihovo
"svuda". Mozda ih iritira sto se meni obraduju u mom
"svuda", ali tu im vec ne mogu pomoci. Oni, uostalom, nisu ni problem
ove zemlje. Problem ove zemlje je izmedju ostalog i to sto u njoj moze da
proklija seme koje nigde drugde ne bi. I problem su dominirajuci mediokriteti
koji posle dobro nadjubre tu biljku. Nikom se ne moze zameriti sto koristi
sansu da bez motike obezbedi svoju porodicu. Nas Vladar je jednostavno ni kriv
ni duzan usao u partiju sa prevelikim brojem zetona i samo zato je u igri ostao
dovoljno dugo da postane i kriv i duzan. Jer, bez obzira na hramove koje
poltroni podizu njegovim povlacenjima, Gazda ce verovatno uci u istoriju kao jedan
od retkih igraca koji je izgubio svaki Boziji put kad Svet zavrti rulet. I,
paradoksalno, mada se gomila pred njim alarmantno smanjila, Gomila iza njega
kao da se povecava iz dana u dan. Niko ne pomislja da tvrdoglavo ulazuci na
"crveno", iako mu se redovno zaustavi na "crno", Sef moze
potrajati jos dva-tri vrcenja, u vrh glave. A moja eventualna
"nepodobnost" je jedina u tome sto ne pristajem da izigravam zeton.
Obacka, ne u rukama kockara koji igraju tudjom lovom…
·
Bio si "panonski mornar koji je ostao bez
mora", a posle, kao i milioni drugih, ostao si bez nekadasnje domovine.
Kako si doziveo te podele, rat i raspad Velike Jugoslavije?
Pa, kako normalan covek moze da dozivi nacionalizam, bezakonje, nasilje,
primitivnizam, jeftinu folklornu demagogiju i ogranicavanje slobode kretanja.
Objasnjavati sta u svemu tome ne valja bilo bi isto sto i objasnjavati zasto
bas nije zgodno prdnuti u pozoristu. No, mnoge stvari za koje sam mislio da se
podrazumevaju, vise ovde ne vaze. Svaki pokusaj da ispostujem trideset sedam
godina svojih uspomena istog casa je etiketiran kao Jugonostalgija, i u
Beogradu, i u Zagrebu, i u LJubljani. Sovinisti masu raznim zastavama koje su
brze bolje skrpili od pocepane zastave Velike Jugoslavije, ali svi bi oni mogli
pod isti barjak. Smatram se uslovnim apatridom. Nisam se nigde odselio, a zivim
u jednoj potpuno stranoj zemlji, sa sve stranijim ljudima oko sebe. i to nije
samo moja prica…
·
U vreme blokade i "nicim izazvanih i
nametnutih sankcija" napisao si pesmu "Krivi smo mi", jesmo li
toliko krivi da smo sve ovo zasluzili?
Naravno da smo krivi. Kad nedavno ni novosadski "Dnevnik" nije
objavio vest o mom naimenovanju za Ambasadora Dobre Volje, sto se u svakoj
regularnoj drzavi smatra ogromnom pocascu, nisam pomislio na nesretnika koji je
to kao urednik nalozio, nego sam pomislio na stotine nesretnika zaposlenih u
"Dnevniku" koji su na to cutke pristali. "Moje je da
stampam…" "Moje je da belezim bioskopski repertoar… "Moje je da
sedim na portirnici…" Je l' tako? A moje je da ne budem ovca, gospodo, i
nemojte me posle mrzeti kad me Madam Ogata po tome prepozna u stadu. Ne
pristajem na ono "lako je tebi", ili "pusti budale". Ne
pustam budale i ne zameram Budalama sto me ne pustaju, ali zameram inferiornim
i apaticnim koji bezdusno glasaju protiv svoje dece. Najmanje sedam godina je
proslo pod Ovima, ali, ruku na srce, godine izmedju trideset osme i cetrdeset
pete nisu najlepse godine u zivotu. Moja Jovana je za to vreme dunula u
jedanaest, pa dvanaest svecica, i tako redom, ovog decembra ce mozda i
punoletstvo oduvati pod svecicama sankcija. Jelena je odrasla ne ispunivsi
najvecu zelju svog detinjstva da vidi "Diznilend", a o nasim
destinacijama i dalje odlucuju tipovi koji nisu mrdnuli dalje od Svilajnca ili
Sipacnog, i ne pada im na pamet. Genijalcima je jedini problem sto su se malo
istrosili organizujuci sebi ovde Diznilend, kucerine sa tornjevima, kostime
"biznismena" i strelista na kojima su mete njihovi neistomisljenici,
pa sad ne mogu da docekaju novi embargo da se oporave. O cemu ce, dabome,
odluciti Narod. Ovaj narod uvek zna da odgovori "ne"! Samo mu treba
podmetnuti pravo pitanje…
·
Od pocetka karijere bio si angazovan, bio si vise
od pukog zabavljaca, mnoge tvoje pesme imaju poruke protiv rata, mrznje,
ludila. Kako objasnjavas taj svoj angazman?
Bilo bi posteno da to neko drugi objasni. Sociolozi su se bavili fenomenom
silikonskih sisa raznoraznih pevaljki, pa ce i moj devedeset i jedan do sad
odrzani koncert u Beogradu neko valjda kad tad uzeti za seminarski rad. Ima li
Doraslih u avionu? Ne insistiram da me hvalite, samo me malo primetite. Usao
sam u ovaj posao nepripremljen, lupetao sam kojesta, da se ne foliramo, prvo
sam mislio da je dovoljno biti na nivou jugoslovenske muzike, ali vremenom sam
shvatio da je vaznije biti na svom nivou, sto je vec bio mali izazov. Publika
me je izbrusila, imala je razuemevanja za sve moje kikseve, i od
"Bezdana" na ovamo potpisujem sve sto sam napisao ili rekao, sto,
naravno, ne podrazumeva da bi se to svima moralo dopasti. Teme su se, na
zalost, nametale, ovo su Ruzna Vremena, ali nece se tek tako izvuci, mora i o
njima neko da pise. To nije uvek najprakticnije, za sedam godina na
"zvanicnoj" televiziji pomenut sam par puta kroz zube, i to je sve,
knjige mi ignorisu svi osim citalaca, status "slobodnog strelca" u
stvari je najcesce status "slobodne mete", ali raskrsca i postoje da
bi svako imao priliku da podje svojim putem, i ne kajem se. Moj Cale je umro
prepadnut, neke istine mogao sam i od njega saznati, obojici bi nam bilo lakse,
i ne zelim da se Aleksa, Jelena i Jovana jednom zapitaju zasto sam saginjao
glavu pred Gorima Od Sebe, pokoravao se, trpeo, precutkivao. Ne zanosim se da
sam ikog usporio, toliko sam kamenja sizifovski kotrljao ka vrhu da bi me vec i
"Stounsi" mogli proglasiti svojim pocasnim clanom, ali ipak je
vredelo. Sad vec znam da ce sa brda tog skotrljanog kamenja moji klinci jednom
uspomenu na svog starog videti iz pravog ugla. A moji klinci su moj jedini
spomenik, da se ne foliramo. Neki bezvezni crni mermer samo ce oznacavati mesto
na kom sam malo zastao da predahnem pred dugo putovanje po kosmosu njihovih
secanja…
·
Neki lokalni vlastodrsci su te optuzili da nisi
hteo da ucestvujes na modnoj reviji Verice Rakocevic u humanitarne svrhe u
korist izgradnje porodilista. Zasto si izostao sa te "priredbe"?
Zivot me je naucio da je na nevaspitanje najbolje odgovoriti nevaspitanjem,
ali postujuci pol i uzrast gospodje Rakocevic nisam reagovao na njena
prozivanja u stampi, ne zavredjuje bas svaki napad pravdanje. Ipak, u
poverenju, ne samo da nikad ne bih nastupio pod pokroviteljstvom Crvenih
Djavola, nego nikad ne bih nastupio ni na nekoj pravoj modnoj reviji. Naravno,
Crveni su dovoljno perfidni da to znaju, "poziv" je ionako podmetnut
kao kukavicije jaje, samo da bi se odbijanjem umanjio planetarni publicitet
Sarajeva i krivo mi je kad uspeju nekog da izmanipulisu u svoje svrhe, cak i
kad taj neko to sam zasluzi svojim egzibicionizmom. Nema smisla da nabrajam sve
zahvalnice do sad dobijene od novosadske bolnice, jer time bih se u reklamerstvu
samo izjednacio sa Dobrotvorima, ali nadam se da ce neki posteni novinar do
kraja iscackati cifru uplacenu od famozne revije odrzane u Izvrsnom Vecu i
uporediti je sa mojim sitnim uplatma, pa da vidimo sta smo duzni. Uzgred,
naravno da cu i ubuduce na svoj nacin pokusati da pomognem tu i tamo, mada
priznajem da mi je malo blesavo da pored drzave koja verovatno ima Ministarstvo
zdravlja ili nesto slicno, lovu za bolnice prikupljaju kreatori i prokazani
muzikanti.
·
Rekao si da sada preostaje tezi deo posla "da
svoju naciju ubedis u svoju dobru volju", kako to mislis da ostvaris?
Jako tesko…
·
Koliko muzicari, glumci, sportisti i drugi mogu da
doprinesu smanjivanju "ludila medju ljudima" na ovim prostorima i da
li ces kao ambasador UN, sem svojim koncertima, pomoci i drugima da prelaze
granice i sire dobru volju?
U najmanju ruku, mogli bi da doprinesu bar onoliko koliko su doprineli
Ludilu, a ni to nije zanemarljivo. Na zalost, i politicari su svesni toga, jer
neostvarivi san svakog politicara je da bude popularan i simpatican, i zato
Vlast prva mobilise sve Javne Licnosti koje na to pristanu, a neistomisljenici
se vec lako ubace u centrifugu. Politici se, doduse, odazovu uglavnom ili
"bivsi" ili kojekakvi drugoligasi, pevaci i glumci bez publike i
talenta, ali i takvi posluze za jednokratnu upotrebu. Sa sportistima je ipak
druga prica, u njihovom slucaju bi se "preangazovanima" donekle i
moglo oprostiti, jer krajnji cilj sportiste i jeste zaigrati pod zastavom
domovine i sa nacionalnim grbom na dresu, a domovina se ne bira, ima da se
boris za onu koja ti zapadne, i gotovo. Sportisti ce i za mir sigurno uciniti
vise od "umetnika", tamak za toliko za koliko je sport posteniji od
umetnosti. Umetnicima je rat definitivno bio sigurniji partner, mitingaske
gomile je uvek daleko vise nego publike. Sad se ponovo namece surovo vreme u
kom necim moras zasluziti da ljudi zbog tebe kupe kartu i lepo se doteraju, a
aplauzi su tek problem za sebe. I sad svi kazu kako je meni lako da izadjem na
scenu i pet sati pevam pesme koje svi znaju, posto je to bio "politicki
obojen" koncert. I slazu se da je Moja (mada sam se naivno ponadao da je
to u stvari pre Nasa) Ekselencija profitirala nastupima u Skoplju, LJubljani i
tako dalje, zanemarujuci da sam tamo profitirao i davno pre rata. Pa, ne mozes
ti sad napuniti halu samo zbog toga sto je rat gotov, a nikad pre nisi mogao,
moj brale. i nema teorije da ikako pomognem svojim kolegama, ne zato sto niko
od njih meni nicim nije pomogao, nego zato sto svako mora da napravi svoj
korak, o nekom ozbiljnijem hodu da i ne govorimo. I, posto mi nekim cudom ne
postavljate ono "ima li nesto sto vas nismo pitali, a sto bi zeleli da
kazete?", dozvolite mi da se retkima koji su me podrzali zahvalim jednom
od svojih otpevanih pesama, koja bi ubuduce vrlo lako mogla da bude moj jedini
odgovor na sve sto se pojavi u novinama.
USPAVANKA ZA DECAKA Pricace ti jednom, mozda,
kako sam ja bio… Stosta… Pile moje… Pace moje malo… Mudrovace. Badavani… Kad
me nema da se branim… Da sam blizu… Ne bi im se
dalo… Pricace ti o plovidbi… Ti
sto nisu sidro digli… Sta sam za njih neg'
ukleta sajka? Tvrdice, sa zlobnim
sjajem, da sam drhtao pred zmajem… Videli su oni… Iz
prikrajka… Al' ti slutis otkud bore…
Trunje se u oku diglo… Olujno je tamo gore… Gde
nas nije puno stiglo… Znam da sanjas more sveca…
i korake po tom doku… Ti si tamo bio… U mom oku… Pricace ti, kojekakvi…
Zloba se k'o rubin cakli… Kako odjek mog osmeha
jeci… Klece se u pretpostavke…
Kljuckajuci, kao cavke… Moje lose prepricane reci… Brojao sam ljude s' krsta…
Pravila i izuzetke… Posvud promasena vrsta…
Samo retki nadju retke… Znam da sanjas vaskrsenje…
Jednu siluetu plahu… Ti si tamo bio… U mom
dahu… Pricace ti jednom svasta…
Boljima se tesko prasta… Pile moje… Pace moje malo… Silni misevi u boci javice
se k'o svedoci… Pustolovnog traganja za
Gralom… Ne znam vise, Boze prosti…
Dal' da strepim, il' da stremim… Da to breme posebnosti i
na teme nakalemim? Ako nije kasno vec? Znam da sanjas rimovanja…
Krike… I tisinu nemu… Ti si bio svugde u mom
svemu… Pile moje… Pace moje malo… Lavce moje… |