Rani mraz
/Prica o Vasi Ladackom/

muzika iz nesnimljenog filma



Pricica o Vasi Ladackom (Instrumental)
Aco - Braco
Civutski vrt [akordi]
Kere varosanke
Ladjarska serenata [akordi]
Boze, Boze...
Galicia [akordi]
Tvoj Neko
Maliganska [akordi]
Ja Vas, kanda, znam?
Pred zadnji sneg [akordi]
Kao rani mraz
Prica o Vasi Ladackom


Aco-Braco

Aco-Braco, derane moj trsavi... Ti i ja smo drzava u drzavi:
Pukose na vrazjoj burzi Franjo Josif i Habzburzi...
Boljsevici cara skefali...
Otiso na dobos Kajzer ko poslednji salabajzer...
Samo nama nista ne fali...

Aco-Braco, derane moj stasiti... Kad si vatra svi te oce gasiti...
Vracaju nam i zavide... Al to valda tako ide?
Samo lepo mozes ruziti...
Neg, ogrni jankel stofan... Suste suknje ko celofan...
Zavist valja i zasluziti...

Malo mame, malo cerke... Opajdare... Kaciperke...
Kibicuju i zagledaju...
Siparice... Gradske smizle... Porumene ko ribizle
Kad sa nama pripovedaju...
Ne bije nas dzabe glas... Zadeni za sesir klas...
I mater vetru dok je nama nas...

Aco-Braco, derane moj srditi... Da te grdim, to mi je ko sebe grditi...
To il nemas ili imas, da te s vrata spazi primas...
Gust je dati a ne stiskati...
Nije gazda kesa suplja sto budzasto novce skuplja...
Gazda je ko ume spiskati...

Aco-Braco, derane moj cestiti... Bog nek gleda di ce koga smestiti...
Od Bodjana do Opova sila hulja i lopova
Koji grabe sta odaberu...
Od Opova do Bodjana jos je dobrih Vojvodjana
Da im s neba leba naberu...


Civutski vrt

Ako krocis u civutski vrt, na sedmo koleno cini ce pasti...
I, ko da nema drugih basti... Di sve pupi i sve sljasti...
Di na miru mozes seboj i bozure krasti...
Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim...
Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... Sta da ne cinim...

Sta je bedem neg siroki zid? Lako se zajasi... Ko stari cilas...
Mahovina ko astragan... Da bez glasa smugne dragan...
Ukraj neba se lepeza mlad saran porcijas...
Ruka zavesu mice... Trepte u tmini... Biserni zdenci...
Zbog neceg djurdjic uvek nice... Bas u tisini... I bas u senci...

Necu skoro onim sorom... Ne znam posle put odande...
Me sem coro, moja lolo... Chu co soro pasa mande...
Vetar cvili i lelece... Skini suknju i jelece...
Nit ko mari, nit ko zna... Na cer mande cingara...

Ako dirnes u civutski vrt... Kletvu ces nositi ko srebrn zvoncic...
Bices zedan kraj bunara... I siromah s puno para...
Sve ces dijamante dati za smesni cirkoncic...
Ko u tudji vrt udje... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
Eh... "Ne pozeli nista tudje..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu...

Kao mrva iz dzepa... Truni se lako... zivot protekli...
Da, rekli su mi da je lepa... Ali bas tako? To nisu rekli...


Kere varosanke

Imo bi' ja sto god kasti i akonto Ove Vlasti... Ali necu...
djavo je tu da me tera... Ja sam tu da ne pretera... Odolecu...
Briga mene za "postene" sto zastrane...
Za ministre, nadobudne i nastrane
Briga me za razne mustre, notarose, mlade zustre...
Sto zanoce ko "hetero", a osvanu na cetvero...
Imo bi ja sto god kasti... ej...
Cerez cega? Vidi jarca! Slaba vajda od becarca!
ja sam o'de zadnja susa, nema mene ko da poslusa...

Imo bi' ja sto god kasti ne moz' otog rep izrasti... Al izvin'te...
Vec sam bego preko baste... Ajd jedared i vi kaste... Il se skin'te...
Marim ja za bezboznike prve vrste,
Sto corisu levom dok se desnom krste...
Baska sto za nji' ne vredi nijedna od zapovedi,
Donacije vec otvore rajske dveri za zlotvore...
Imo bi ja sto god kasti, ej...
A s tim cu samo steci neke dusmane i jediveke
Beleznike sto se mite.. Cinovnike nezasite...
Nacelnike... i finanse... Okan'te se... Nema sanse...

Lajte kere varosanke... Kera sam i sam... Odlicno vas znam...
Ne dam za vas zute banke... Lajte samo znajte da vas ne slusam...
Dok je meni moje ljubice... Moje bubice... I golubice...
Man'te me se gracki kerovi... Bas i niste neki zverovi...

Imo bi' ja sto god kasti, bilo bi tu da se masti... Ali C!
Pre bi' ti ja reko stosta pa da ne znam kol'ko kosta... Sada? Duplo C! C!
Ne pominjem Te sto su nas obrukali...
Iz mesta nas zandarima odrukali...
Dele zemlju i drumove na zaove i kumove...
Zakunu se pa odaju... Prepakuju pa prodaju...

Imo bi' ja sto god kasti, ej...
Nateracu na vrat bedu, 'ostaplere sve po redu:
Prefarbane stare kante... Promasene muzikante...
Razne vojne liferante... i berzanske spekulante...

Imo bi' ja sto god kasti da se covek zaprepasti... Paz' da ne bi...
Svi to vide, svima jasno, samo ja da kazem glasno? Dodj'te sebi...
Sto bi pric'o o dvolicnim barabama?
O njima ce pisati po tarabama
Da su krali... nisko pali... tudje snove prokartali...
Sve spiskali... sve popasli... I ispali nedorasli...
Imo bi' ja sto god kasti... ej...
Pa da mene stigne kazna? Da crvenim kad se sazna
Da su mi pajtasi stari ordinarni sibicari...
Prevaranti zlatousti... Lezilebi jedni pusti...

Lajte kere varosanke...


Ladjarska serenata

Da od silnih briga Bog posustane,
Pa me zamoli da ga odmenim,
Ne bi bilo lepo da mu, dok ne ustane,
Svet na bolje promenim...

Ipak, kad vec drzim zezlo cudesno,
Zavar'o bih trag gromom plamenim...
A dotle bih reku skren'o malko udesno,
Starim drumom kamenim...

Pa da kroz moj salas ladje prolaze,
I od djerma jos stanu trubiti,
Da ti bar s basamka gledam obraze...
Kad ih ne smem ljubiti...

Pa da me u sluzbu sam car pri'vati...
Teget mundir knap... Dugmad - dukati...
Da se, kad medaljon krenes pokazivati,
Nemas cime brukati...

Pa da i tvoj baba podavije rep...
I da drugi list pocne listati:
Jel'te, gospon-matroz, mozel' ovaj slep
Pod vas oraj pristati?

Malen je sobicak srce bekrije...
Jednu jedinu moze primiti...
Al bez brige... Sve da santa nebo prekrije...
Imas di prezimiti...

Sad utuli fenjer... Sakri sibicu...
Mesecev cu prah tek da istrunim...
Da u mraku lovim zlatnu ribicu...
Da joj zelju ispunim...


Boze, Boze...

Boze, Boze, di bas ja, od svih sretnih Cigana,
da se rodim bas kad zadremas?
Da me ne blagoslovis... Nikad ni ne oslovis...
Dok za nekim... Makarkakvim... Vasar raspremas?

Dvaes'cetir dinara duzan sam kod mlinara...
Kod kovaca ne smem svracati...
Juri me ducandzija... Svicka za mnom kamdzija...
Jedva imam svirce placati...

Za mnom cika... Za mnom potraga... A preda mnom put za Dovraga...
Bar da mi je ficok rakije... Tu bi moglo da se sakrije...
Jos kad onda svirci nagare... Sve cu dati, sve cu propiti...
Samo necu moje malo magare... S belegom na levoj kopiti...
Niko mene ne zna slusati... Ko moj verni drugar usati...
Za mnom ici i sanjariti... A ne kvariti....

Boze, Boze, di bas ja od svih spretnih Cigana,
naspram zvezda da se zagubim?
Dok sam konje pojio, Vrag je drum prespojio...
On je teo da se u nju, Belu, zaljubim...

Samo ako ista znam,onda znam da budem sam...
Tu sam isti na mog ujaka...
Lula i kabanica... Britva i brojanica...
Prijatelja ko u kurjaka...

Za mnom cika... Za mnom potraga... A preda mnom put za Dovraga...
Bar da mi je ficok rakije... Tu bi moglo da se sakrije...
Pa kad svirci nagare... Zadnji gros cu propiti...
Ali ne dam magare... S belegom na levoj kopiti...
Di je da je, neka je... Samo nek daleka je...
Da je duze trajalo, ne bi valjalo...

Boze, Boze, di bas ja od svih gresnih Cigana,
da padnem na sitnim gresima?
Ne das mi je videti? I to od ruke ide ti...
Mora da je besposleno na nebesima?

Sticu sutra do mraka do komsijskog oblaka...
Pod njim cu se opet roditi...
Nisi ti na nebu sam... Bogova je povazdan...
S nekim cu se vec nagoditi...

Za mnom cika... Za mnom potraga... A preda mnom put za Dovraga...
Bar da mi je ficok rakije... Tu bi moglo da se sakrije...
A kad svirci nagare... Zadnji gros cu propiti...
Ali ne dam magare... S belegom na levoj kopiti...
Kog sad ljubi, sanjiva... Kad se dan razdanjiva...
Kom sad zamke postavlja... Kog li nocas ostavlja?


Galicia

Pred zoru je sa njine strane obicno muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozacki puk...
I svu noc mi inje kamuflira sinjel uz polegli brest...
U inat cu i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-postar ne skonta ko to ceka sa fronta... Kakvu dobru vest...

I tek da znas... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaz Galicije...
Al mira ni cas... Sve zivo pali na nas...
Fotograf jedini metkove spara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadosloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

U sumrak je sa njine strane obicno zal...
Zatuzi adjinokaja ko ranjeni zdral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom sapkom lavovi se baskare...
U snu mi pletes beli sal za maskare...
Sva se pobrka predja kad te obgrlim s ledja... Kao violoncelo...

I tek da znas... Mesec u zici je... Zvone na vecernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino cemu se molim...
Brinucu vec ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo vec sam stoput mogo ginuti...
Dok otice Visla... Natraske, van smisla... I krecu jata pokisla... Daleko...


Tvoj Neko

U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrstenim vinom...
Umalo da me Potiski djilkosi konacno dotuku violinom...
Pesma bese o suncokretu... do zla boga zalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...

"Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
Da sazna sto u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?

Malo moje cudljivo... Pusti sta je bilo, ne budi zlopamtilo...
Obici svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
U suzici sto blista cuda se trista vide...
Tvoja je sreca samo tvoja stvar...
Al zato tvoja tuga... To je vec prica druga... To na moj racun ide...

Pipnes jedared slingu u becaruse...
Pa cela veka snevas divlje jagode...
Zbog nje se rime raspare i naruse...
I sve bi htele da se njoj prilagode...

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Tesko je kad za nekog jedinog i svog postanes zrnce soli...
Tesko je kad Tvoj Neko prestane da te voli...


Maliganska

zivot bas i nije bog zna sta...
Al za svaki slucaj uvek uzmem sta mi da:
Frtalj leba... Metar neba... I pun sesir sna...
Al djavo gleda da i njemu bude fino...
Pa katkad sav taj dzumbus umoci u vino...

Dajte mi vino, vino nek se toci...
Dok traju dani... A narocito noci...
Jer tu je tuga... Ta moja verna druga...
A kad je tuga onda treba da se cuga...
Dajte mi vino... Ja nemam drugih zelja...
Ni blizeg roda... Ni boljih prijatelja...
Jer tu je tuga... Ta moja crna kuga...
A kad je tuga onda mora da se cuga...

Srecu sam ko rukav izvrto...
S vrha brda svaka staza vodi nizbrdo...
Malo ko je, cedo moje, tome izvrdo...
Ali kad cugnem, ja lakse misli sredim...
Znam, tu sam di sam... Al bar se manje jedim...

Dajte mi vino, vino nek se toci...

S jeseni, kad bagrem opadne...
Potera me maler... Stagod pocnem propadne...
Jos mi se, u inat, Ta Sto Ne Sme dopadne...
E, stara rana se vida starim lekom...
Dabome vinom... Ta ne bi valjda mlekom?


Ja Vas, kanda, znam?

Ja Vas kanda znam sa reke pravili ste kerefeke... Sram vas bilo...
Skakali ste onaj "sraub" ko kad bucov cini raub... (Taman tako) Sve je vrilo...
Nosili ste ciklam kostim na tufnice...
A u kosi dzidza-midze i pufnice...
Gledale vas opirace... Podgrejane krompirace...
S balonima pod njedrima i s faltama na bedrima...
Ko ste da ste najlepsa ste, ej!
Kad krenete mokra s tusa... Uspravna ko majorusa...
Cigarom se muski guse a zenske se redom roguse...

Znam vas kanda iz plicaka, presli ste u ses' koraka pesak vreli?
Dokasko bi Dunav do Vas, iz ruke vam zob'o ovas... Da ste 'teli...
Pesak vreo, voda 'ladna... Srce lupka...
Najgore je kad zapljusne ispod pupka...
Ja sam ipak, djak Iriski, postivam kad dama piski...
Cvikere sam crne metno, da ne bude indiskretno...
Ko ste da ste najlepsa ste, ej!
Lociran sam bio zgodno, malo odstrag i uzvodno...
Taman da Vam sacnem strukic... Oblo rame... Obli kukic...
Strcala je samo pundja... Sta se pod tom pundjom mundja?

Ja Vas, kanda, znam sa Stranda? Il od nekud pre? Tak'e nema dve...
Mi smo, kanda, ista banda? Tiha voda sto odranja bregove...
Sad nas dvoje moram spojiti... Vas osvojiti... Il usvojiti...
Nemojte mi sta prkositi da Vas ne bi' mor'o prositi...

Znam Vas kanda i sa splava, slamen sesir lokna plava... Izvanredno...
Neki Vas je dzindzov pogan pozurivo niz tobogan... djubre jedno...
Imali ste formu sasvim vitke kruske... Fes u struku...
A duduske ko pupuske...
Vasa mi koleginica rece da ste knjeginjica...
Sto sve ruglu izvrdava... Svojeglava i prgava...
Ko ste da ste najlepsa ste, ej!
Jako malo fali leti da se covek poremeti...
Nit se kerim nit vazniram... Ne bi da Vas deranziram...
Moro sam Vam ovo kasti... Ili kasti il popasti...

Sto se tice mog zivota, sama bruka i sramota... Bogo blagi...
Prodacemo s krsta safir da bude za sekin stafir... Kobojagi...
Nas Vam salas dodje kao grofovija...
Corda konja u galop se tu povija...
Hrastov krevet kao sajka... Jastuke mi vezla majka...
U sifonjer sve slozeni dok se deran ne ozeni...
Ko ste da ste najlepsa ste, ej!
Gledam se u oku Vasem... I ko da Vam pasent pasem?
Andrak me je neki spop'o... Uz vas bi se sebi dop'o...
Sad je to vec doslo dotle da pomisljam da vas otmem...


Pred zadnji sneg

Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine...
Procvace zimske ruzice... Po prvi put te godine...
Naic'e studen atarom... Kao regiment oklopni...
I bicu samo mirna vlat, kad okopni...

Ja nemam nigdi nikoga... Al moja prica prosta je:
Stogod ih manje zavoles, menje ti njih nedostaje...
I nisam kadar svindlati... za sobom skele paliti...
Da silom steknem nekog kom cu faliti...

Obeco sam da te necu pominjati...
Bogarati i sudbinu proklinjati...
U varos se preseliti... Orcati i veseliti...
Obeco sam srca teska... Obeco sam... Al jebesga...

Kad zadnji cokot zagrnem pod skute Svetog Damjana...
U bokal bistre plemenke zapasce trunka tamjana...
Strahovi mladi umiru... Pricu sam kraju priveo...
Jos onda kada sam i njih nadziveo...

Obeco sam da cu makar za bestiju...
Da cu naci lepsu, bolju i vestiju...
Nemeskinju... Gospodicnu... Ni po cemu tebi slicnu...
Obeco sam srca teska... Obeco sam... Al jebesga...

I utom pasce i zadnji sneg... Preko svih prvih snegova...
A perce andjela je teg spram svih zemaljskih tegova...
Spreman je Onaj varati... Olovni kantar skovati...
Al danas vise ne bih trebo psovati...


Kao rani mraz

Dolmom idu majski svatovi... Nisu moji nego bratovi...
To da je bratas mladji od mene... Vise niko ni ne spomene...

Svi redom pregli bele pegaze... Da djurdjevak uz put ne gaze...
Tamburasa tri fijakera... Sram ga bilo kogod zakera...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Sreco bogomdana...
Bez reci si na basamak stala...
A na moj zivot ta je tvoja tuga pala...
Kao pokora... Kao rani mraz...

Gledala me jedna ista Ti... ja sam jos i mogo pristati...
Al srce...
Ono se ko jare opire... Retko ko do njega dopire...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Sreco bogomdana...
Pod nebom je ognjeno i snezno
Al malo sta jos ume da ubije nezno...
Da ne primetis... Kao rani mraz...

Poljem idu svatovi... Svatovi su bratovi...
Mlada prava partija... Lepsa neg bogatija...
Poljem zice strucaju... Momci uvis pucaju...
Muzika ne zastaje... Sa dusom se rastaje...


Prica o Vasi Ladackom

Znatel' pricu o Vasi Ladackom? I ja sam je tek onomad cuo...
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije... Kazu da je bio cudna sorta?
Otac mu je bio sitni paor... 'ranio je sedam gladni' usti...
Mati mu je bila plava... Tiha... Nezna... Jekticava...
Umrla je s trideset i nesto?
Imali su par jutara zemlje... Malu kucu na kraju sokaka...
Na astalu navek leba... Taman tolko kolko treba... Al je Vasa 'teo mnogo vise...

zeleo je konje vrane, po livadi razigrane... Sat, sa zlatnim lancem... I salase...
zeleo je njive plodne... Vinograde blagorodne...U karuce pregnute cilase...
Samo... Nije mogo da ih ima...

Voleo je lepu... Al sirotu... Uzo bi je... Samo da je znao:
Voles jednom u zivotu... Sad, bogatu il' sirotu? To ne bira pamet... Nego srce...
Sve se nado da ce ljubav proci... Zanavek je otiso iz sela...
Nikad nije piso nikom... Venco se sa mirazdzikom...
Jedinicom cerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane... Sat, sa zlatnim lancem... I salase...
Dobio je njive plodne... Vinograde blagorodne... U karuce pregnute cilase...
Sve je im'o... Nista imo nije...

Propio se, nije proslo mnogo? Dusu svoju djavolu je prodo...
Znali su ga svi birtasi... Trazio je spas u casi... Ali nije mogo da ga nadje?
Mlad je, kazu, bio, i kad je umro... Sred birtije... Od srcane kapi...
Klonula mu samo glava... Ko da drema... Ko da spava...
I jos pamte sta je zadnje rek'o:
Dzaba bilo konja vranih, po livadi razigranih... Dzaba bilo sata... I salasa...
Dzaba bilo njiva plodnih... Vinograda blagorodnih... Dzaba bilo karuca... Cilasa...
Kada nisam s onom koju volem...

www.oaza.co.yu Created by: S.Maksimovic&N.Ivkovic, 05.02.1998.