Šta su poznati rekli o Đoletu:
Rade
Šerbedžija
Pismo iz Londona
Dodju tako ponekad
Neke tamne ure
Sjetim se drugara starih
Il' neke davne cure
Zatvorim oci polako
Boli me sjecanje svako
Dođu tako ponekad
Neke
tamne ure
Vratim se mladosti svojoj
I prvoj cigareti
Sjetim se ljubavi prve
I prepustim se sjeti
Zamisljam gradove stare
ulice, trgove, ljude
Dodju tako ponekad
Neke tamne ure
Ja mogu sve razumjeti
I mogu sve oprostiti
Al tesko mi nekako živjeti
bez tebe stari moj
Od Mure sve do Morave
Ako se svi zaborave
Ostaće uvijek poneki
Mornar Panonski
Ponekad napišem pismo
adresu imam u glavi
kažu zajedno više nismo
Drug mi u drugoj državi
Nekad znali smo skupa
Brzim preko Bosne
Na što je ovo izaslo
Tri materi proste
I tako svake noći
Sjetim se pjesme tvoje
Što mi vrijedi sto znam
Da samo tuge postoje
Popijem malo vina
pa mi je nekako lakše
Princip je uvijek isti
Sve su ostalo - zna se
Od Mure sve do Morave
Ako se svi zaborave
Ostaće uvijek poneki
Mornar Panonski
Ja mogu sve razumjeti
I mogu sve oprostiti
A teško mi nekako živjeti
Bez tebe stari moj...
Đorđe Balašević je kao Dok Holidej-došao je tiho i postao legenda.
Balašević je veliki pesnik ravnice i jedini književnik među ljudima koji se bave
rokenrolom.
(Bane iz "Garavog sokaka")
Kad ja u pesmi spomenem rec "kurva" ili tako nešto odmah me
proglase perverznim i vulgarnim, a Đole Balašević-legenda od čoveka, dvadeset dana
drži koncerte u Sava Centru i kaže sve i svašta, pa ga ljudi ne
proglašavaju vulgarnim. Izgleda treba znati kako to reći i provući kroz priču.
(Džej)
Pitanje: -Koju pesmu bi nazvao svojom?
-To bi bila Balaševićeva pesma "Priča o Vasi Ladačkom" baš zbog stiha
"...kada nisam s onom koju volem".
(Goran Bregović)
Novinar: -Vrlo malo pesnika ima u rokenrolu. Da li sebe smatrate jednim
od njih?
-Ako su Džoni Štulić, Đorđe Balašević i njima slični, pesnici, ja nemam veze sa
tim.
(Branko Babić iz "Obojenog programa")
Pozitivnost Đorđa Balaševića potvrđuje pun centar "Sava"
deset dana za redom.
(Dejan Stankovic, fudbaler)
Ismet Sarajlić
BALASEVIC
Sada kad ga nema
nema ruskog pjesnika koji nema pjesmu o Visockom.
Ja volim da svoje pjesme napisem ako ne prije vremena
onda barem na vrijeme.
Zato pisem i ovu pjesmu o Balasevicu.
U stvari,
Balasevic i jeste nas Visocki.
Najvecu nagradu svoje zemlje
Visocki je dobio nakon smrti.
Ja se nadam da ce Balasevic jos za zivota
dobiti barem Zmajevu.
Evo, ja ga, kao bivsi laureat, rimovano, uoci svog
neodlaska u Siriju,
najsvesrdnije preporucujem Maticnom ziriju.
OPROŠTAJ S' KOLARCEM
A gdje su - pita me - brodovi s našim
zastavama?
Naš "Aleksa Šantić"? Nasa
"Prva petoljetka"? Naš "Vladimir Nazor"?
Gdje su naši brodovi? Nema ih.
Nema brodova sa nasim zastavama.
Ona radost stvaranja koja se iz pjesama
Đorđa Balaševića
presipala po čitavoj drzavi od
Triglava do Đevđelije - gdje je?
Nema je.