Tekstovi i Akordi

Dnevnik starog momka

 Otilija

 Ljerka

Ankica

 Jaroslava

 Eleonora

 Nevena
 Anita  Julija
 Branislava  Ognjena
 Ljudmila  Andjela


OTILIJA

Jedva da se sećam dvanaest zvončića na njenoj bluzici
Sam je crni đavo poturio note muzici
Vrtela prstić oko dugmeta
Starija je sestra bila kao ukleta
Obećale, kući, da će doći i pre ponoći

Jedva da se sećam prvih pet-sest slova njenog imena
Mesec nesto flekav, ko stara trumpeta limena
Vitlao Bozić jata zvezdana
Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
A u nasem kraju, lepih seka iznad proseka

I baš lakonoga...
Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga.
Moja lepotuška...
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
Ko reči par u spomenar...

Jedva da se sećam da je ribnjak bio srmom okovan
Tad i nikad više miris'o je sneg na jorgovan
O, mati joj njena skrila papuče
Od mraza ringlov pred kućom napuče
U ocove čizme pa do čarde preko verande

Moja lakonoga...
Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga
Moja lepotuška...
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
I teški lom u srcu mom...

Ajmo deco...

I baš lakonoga...
Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga.
Moja lepotuška...
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
Ko reči par u spomenar...

Moja lakonoga...


LJERKA

Korzo je imao svoj red
Neki svoj uhodani sled
Dobro se znalo ko probija led
Melanija Matić, tačna k'o satić
Korakom rimske božice
Prošeta duge nožice
Pa druga zvezda serije
Iz pravca kafeterije
Na opštu radost društva s periferije
Veronika Bačić, meden kolačić
U tesnoj suknjici od zmijske kožice

Al' kad se spusti moja dragana
K'o ruska balerina lagana,
Korzo se zanjiše, špalir se nadiže
Sve se venere pomere za jedno mesto naniže
Bela haljina u višnjama
O, najlepša je, bez razmišljanja...
Crven kaiš a strukić stišnjen
Vau, te su višnje bile svevišnje

Kod apoteke, obično, beše klaustrofobično
Jer to je mesto s kog se vidi odlično
Mia Radenković... Uobraženković
Kada u stilu ludice prošeta besne dudice
I najzad, s letnjim pegama... Od mnogih tajno čekana
U pratnji brata, nabildanog zvekana
Lela Balonski... Dug repić konjski
I one skandalozne bež bermudice

Al' kad se spusti moja dragana
K'o ruska balerina lagana,
Korzo se zanjiše, špalir se nadiže
Sve se Venere pomere za jedno mesto naniže
Bela haljina u višnjama
O, najlepša je bez razmišljanja...
Crven kaiš a strukić stišnjen
Bože, te su višnje bile svevišnje


ANKICA

Kroz tanušnu maglu kao zejtin po staklu dan se razliva tih
Mislim sreda-četvrtak? Il' već neki od njih
Najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna
Iz ogledala viri jedan stariji ja
A nad Novim Sadom vetar kinji oblake
Počinje još jedan dan bez nje

Drugari u frci, svu su dužni k'o Grci... Krupnih predloga par
Kad ono? Sto marona do prvog im završava stvar
Na starom Trgu Slobode večna revija mode.. I srce trucka na tren
Neki plešući mantil? Ne... nije njen
A nad Novim Sadom vetar konje propinje
Prolazi još jedan dan bez nje

Kod Lazice Puža je podnošljiva gužva... Katkad poduprem šank
I tako... stara garda iz kvarta još se loži na fank
I poturaju priče da sve curice liče kada je čaša pri dnu?
Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju
A nad Novim Sadom vetar kači ordenje
Prolazi još jedan dan bez nje

I lelujam u centru kao fenjer na vetru... Jesen protresa skut
Ne vredi... Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put
Zamrzavam sliku na poznatom liku, dok se šunjam u san
Da ne primete tamo da sam odsutan?
A nad Novim Sadom primirje
Prolazi još jedan dan bez nje


JAROSLAVA

Umesto molitve rekla si "O tom ću misliti sutra..."
Sa šminkom od gara, ko Skarlet O'Hara... Tvoj preslikan lik
I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra
Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik
Još jednu noć si izgurala sama... Čehov je zaspao blaženim snom
Ni ne zna da je igrala tama... Pod prozorom
Vetar je vežbao violončelo.. Čežnjive skale u nedogled
Zora ti brižljivo pipnula čelo... Negde u tebi je goreo led

Princezo, javi se... Još imam džep u kom se hladni prsti zgreju
Pošalji poruku... Da vidim jednom to pisamce na displeju
Sve mi nedostaje... Čuvam u damastu još kalup tvoga vrata
Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata... šta ti je?

Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvišna pitanja izbegnuta fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proleća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen

Princezo, javi se... neke se pobede dobijaju na juriš
Ne tvrdoglavi se.. Priznajem javno da se genijalno duriš
Opasno postaje... Na durske akorde se paučina hvata
Princezo, dosta je... Dve i po godine smo taoci inata...
Princezo, dosta je...


ELEONORA

Na bogojavljensku noć...
Peku se kesteni, lome se pogače, a venac smokava i praporci se pokače
U prednjoj sobi moga baće... To je već navike moć
Bez slova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom,
Za crnim švapskim astalom što pamti svadbe i daće
Redak sam gost u starom kraju...
Al' znam šta misle, i u snu
I oni mene kanda znaju... Jer čak ni pripiti ni da mi pomenu nju
Čudna je zverčica strast...
Od one ljubavi, zbog glupe svađice...
U buri ćutanja potonule su lađice
I minus na kraju salda?
Dal' grom odabira hrast?
Ili se to pak hrsat munjama nametne?
Za to baš nemam reči bog zna kako pametne...
To je ta sudbina, valjda?
Bila je moja zlatna šansa... A tek sam načeo svoj krug
Moj mali Sančo Pansa... Moja ljubavnica...
Saborac... I moj najbolji drug...
Oni ne pričaju o njoj... A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć... I tu i tamo na taj krst se prikivam
Već me i Dunav pretiče... Moja me senka spotiče
Al' ništa mi se ne tiče... I malo šta me pomera i dotiče
Sem, možda, nje?
Kad đavo precepi špil...
Sve krene naopaka, svale se vanglice, zadrema kum,
I nešto nisu ove "london štanglice"
Ko kadgod, u doba slavna?
Pogrešno uklopljen stil...
Kinesko posuđe, salvete heklane,
Model iz izloga a cipele od preklane
No, rizling sve to poravna
Već me Dunav pretiče... Već me senka spotiče
Ništa me se ne tiče... Ništa me se ne dotiče


NEVENA

Sale Nađ je umro u snu...
Dan se taman zasiveo...
I ne znam šta je sumnjivo tu...
Jer u snu je i živeo...
Kažu da je slutio kraj...
Tobož, nije navio sat...
Pa sad, znao je da gubi taj rat...
Neko ružno sanja, nekom su košmari svitanja

Sveštenik je gunđao psalm...
Ko za kaznu naučen stih...
Pred kapelom nobles i šljam...
Iz istog puka Poraženih...
Srećom, nije imao šta...
Pošto ne bi imao kom...
Arčio je život po svom...
Testament? Tek skica na kutijici šibica

Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
I ako još išta ima da se oprosti i to ti noćas opraštam
Huči okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
Al' to se leči s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice

Sale Nađ je umro u snu...
Slutim da je snivao Srem?
Onaj bunar studen pri dnu...
I šarom loze zasenčen trem...
Slutim da je snivao Nju...
Čije ime sam gospod zna?
I da se u ječmu tog sna jednostavno zbilo to što ga je i ubilo?

Strpljivi prsti neminovnosti razlažu uvod pesme koju dobro znam
I ako još išta ima da se oprosti i to ti noćas opraštam
Huči okean neizbežnosti... Pritislo nebo laki til tavanice
Al' to se leči s dve-tri kapi nežnosti u vinu iz Ravanice


ANITA

Dal' se bar ponekad seti?
Plašim se da ne...
Prosto... Ko u opereti... Sklopilo se sve:
Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac,
A kulise... Zavejani grad...
Vodila me kud je htela, Dobar sam ja gost
Verešmarti, Citadela, i Lančani most
Zavejani Trg Heroja... Gde poželeh da je moja,
I da uvek bude kao tad.

Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
Molila me da joj pišem jednom bar
Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
Ljubila me nežno, k'o nijedna pre.

Pogledom sam posle dugo pratio njen trag,
Zavejanom ulicom Sent Haromsag.
Plašila me slutnja neka,
Znao sam od pre
Sve izgleda izdaleka drukčije.

Srce malo jače bije kad se setim nje
A Listove rapsodije bude stare sne.
Eh, da mi znati gde je,
Dal' se seti kada veje,
Il' u inat drugog ljubi tad?

Zvonio je cimbal neku tužnu staru stvar
Molila me da joj pišem jednom bar
Zateklo je jutro snežno same zvezde dve
Ljubila me nežno, k'o nijedna pre


JULIJA

Tamburu mi prod'o Cigan
Slatkorečiv i prefrigan
Čukununuk prosjaka i begova
Omakne se prst na struni
Nesretna me pesma zbuni
Ne znam dal' je moja ili njegova?
Nek me spali grom ko senjak ako ima šta za čim bi žalio
Proklet da je obešenjak... Tugu mi je s tamburom uvalio...

Darov'o mi knjigu rabin
Ubojitu k'o karabin
Ako umeš laž od laži probrati
Al' već odavno ne znam više dal' je čitam il' je pišem,
Ja zaustim a mudrac se obrati?
U mastiku suza kane
Muti čašu... Pa i dane zamuti
Ja sam sebe manji komad...
Veći deo čini Nomad
A taj čudak nešto bunca...
Njemu nikad dosta sunca

Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
I noćas ore tamo gore... Za tim plugom

Ukrao mi ljubav lopov
Sin doktorov unuk popov
Odveo je u Zemlju Bez Snegova
U snove mi bosa bane...
Pripretim joj da zastane
Dal' je u snu moja ili njegova?
I tako... Krckam dane k'o orase
Sta zagorči ne mora se zagristi
Sejem svet kroz sitno sito... Tražim nešto naročito
Pokajnika i begunca... Nekog s one strane sunca

Jablani tuže jalovi... I dok ih slušam
Uvek me hvata ritam jata... žal za jugom
Prolaze nebom ždralovi... I ova duša
I noćas ore tamo gore... Za tim plugom


BRANISLAVA

U prvi suton jesen je napala na kej
Park se šepurio u žutom k'o stari ušminkani gej
Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor kročila
Titrava, poput sveće slavske... Senka sa njenim očima

Bila je cvetak... No, to je jučerašnja vest
Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest
Naš grad je bio njen lični atelje
Veliki film se snimao
Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao

Za druge je smišljala slatke kolekcije...
Više ukrase... u bojama nežnim i toplim
Za sebe žaketiće od nekih grubih štofova
Nisu vredele lekcije...
Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin
I prve paketiće od onih Propalih Grofova
A priču je moju slušala skeptično
Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetično
Banalne strasi... Ljubav, ljubomora, čežnja i bol i tom slično
Užas... Patetično

U prvi suton odjednom je zahladilo
Davno sam nučuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo
Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila
Na koncu priča vodi igli... E, lutko... Super si model sašila

Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen
K'o pred streljački vod u zoru
I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje
Al' sa sudbom se natežem... Onako zagrljen
K'o dve pijane lude na šoru
Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...

Pričaj mi malo o patetici
Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
Pričaj mi malo... Ili nemoj?


OGNJENA

Mesec je mlad zaljuljao grad
Na lahoru mrak prosušio lak
Po baštama su prve Noćne Frajle nikle
Večeras dodaj malo kremena u štikle
I odigraj cool... Potpuno cool

Obrati pažnju na bas... U ritmu je spas
I kad nađeš svoj gruv i na kiši si suv
Načini svaki korak ovom istom strašću
I pregazićeš more na tom hodočašću
Ako ostaneš cool... Sasvim cool

Sve ima svoje... I vatra i led
U kap se spoje... I čemer i med
Sve ima svoje... Vrlina i greh
Tuge postoje da bi prizvale smeh

Malecka... Ponoć zvecka
A tvoja bajka i dalje sja
Malecka... Suza pecka
Al' šta bi s gunđalom ko ja?
Ti samo odigraj cool

Noć je ko neki druid smućkala fluid
I vazduh sladunja k'o mošorinska dunja
U tebi noćas uzbuđeno srndać dršće
Nemir čerge koja stigne na raskršće
Odradi to cool... Strogo cool

Sve ima svoje... Kad mrzne i vri
Kad menja boje... Kad vene i zri
Sve ima svoje... Početak i kraj
Tame postoje da bi prizvale sjaj


LJUDMILA

Spalio je juli seno
A Tisa nezapamćeno opala
I otkrila sprud kraj šlepa
Ko stvoren za njena lepa stopala
Stari joj je bio lađar
Polu Rumun, polu Mađar, besni ker
Prema meni nikad zao
Nekako je znao da mu volim kćer

Bodom sitnim kao prezla
Moje ime je izvezla stidljivo,
Plavim koncem na gaćice i pod karner spavaćice
Jedva vidljivo
Skrila čamac mlada trska
Koju možeš sa dva prsta poviti
Molila se Bogu Suše
Da što duže ne da im otploviti

Tu noć je Tisa nadošla
A na njoj nošnja raskošna
Samo sandalice, prstenčić
I u kosi venčić od ivanjskog cveća
Pa ipak, nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam

Nastavila voda rasti
Nije htela naglas kasti, a znala je
Drugo jutro sve po starom
Al' nikad da slađe garov zalaje
Zaklela me da je čekam
Da će me se cela veka sećati
Na promaji žar malakše...
Ima l' ista lakše neg' obećati?

Noć kad je Tisa nadošla...
Na njoj nošnja raskošna
Samo sandalice, prstenčić
I u kosi venčić od ivanjskog cveća
Nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam


ANDJELA

Moja je draga veštica... O tom ni reči nikome
Na zidu ispod ikone šara srca i slova
Ume sa retkim travkama... Munđari tajno s čavkama
U san dozove dobre trolov... I uvek osvane nova
Kada prođe ribljom pijacom svi šapću:
Evo je... Biće nevolje
Ali blenu kao pijani njenom podsuknjom omađijani

Moja je draga najbolja... Anđeo dobrog naboja
Prošek u nedra prolije... I eto ti čarolije
Druge mi za čas posade bezbojnu ružu dosade
Držimo palce Vrag i ja da potraje ta magija

Moja je draga veštica... Uvrača trista prepreka
Odavde do Bečkereka... I oko čarde kod Zablja
Kad se na putu zadržim... Paprenu čorbu zapržim
Munja se nebom razmaše... kao zlatna sablja
I samo baja, i na pertle mi vezuje čvorove... Sto sve govore
Al' dok mirno spava pošten svet... Dugo se mirimo...
To je tek vatromet

www.oaza.co.yu Created by: S.Maksimović&N.Ivković, 05.02.1998.