Zagreb te voli


Petak 13. Dan koji smo cekali vise od desetljeca.
Ispunjeni ljubavlju, ruseci sve predrasude ponovno su se susreli... Djole i Zagreb...
Ledena dvorana Doma sportova napunila se puno prije zakazanog susreta. Transparenti su pricali svoje price...
"Racunaj na nas", "Dobro nam dosel, prijatelj" "Pa dobro gde si ti?" , "Sve to dodje na svoje", "Uvik isti Optimisti", "Remorkeri u svakoj tvojoj luci... Zagreb"...
Energija koja je ispunjavala dvoranu je neprevodiva u rijeci.
I onda dugo ocekivani susret... Djole je dosao... Nije rekao nista... Zapjevao je:

"Najbolje godine
ovog zivota mog,
sjajne i rdjave,
samo su kliznule,
ko sila Dunava
pod senkom Tvrdjave"


Pjesma nas je sve iznenadila jer smo bili sigurni da ce prva biti"Noc kad sam preplivao Dunav" ili"Stih na asfaltu". Ali isto tako smo ocekivali da ce nas Djole mozda sve ipak iznenaditi i poceti sa necim trecim... tako je i bilo, poceo je s "Marim ja".
Nakon prve pjesme slijedio je govor u kojem je izmedju ostaloga rekao:"Ja sam ovdje ipak samo stranac..." Na sto je dvorana odjekivala uzvicima:"Zagreb te voli!"

Sve sto se desavalo nakon toga tesko je opisati rijecima.

Suza je bilo u nasim ali i u Djoletovim ocima.
Obecao nam je da ce od sada svaki prosinac dolaziti u Zagreb.
Gledali smo se kao da se vidimo prvi puta, upijali smo svaki trenutak, slusali svaku rijec...
Na pozornicu su padale majce, pa mali bijeli zec i mandarina koju je podjelio sa svojim vjernim klavijaturistom...
U jednom trenutku je pogledao djevojku u prvom redu i rekao: "Pile moje, pa sto si tako tuzna... evo ti nesto da se malo razveselis..." i pruzio joj svoj sat.
Zatim su pocele dolaziti i poruke u boci sa raznim zeljama koje nam je ispunjavao.
U jednoj od boca nasla se i poruka koja nas je sve ostavila bez daha. Jedan je Igor zamolio Djoleta da zaprosi njegovu djevojku umjesto njega. Djole je kleknuo na pozornicu i rekao"Marijana hoces se udati za nas?" Cijela je dvorana prestala disati... Nesto kasnije, par se probio do prvog reda, a Djole je stavio Marijani prsten.
Nakon toga je otpjevao Poslednju nevjestu i rekao:" Deco neka vam je sretno! Ali drugacije i ne moze biti kada pocinje sa mjesta punog ovako pozitivne energije."
U publici je bilo ljudi svih godina i svi su pjevali sve pjesme.

Djole naravno nije zaboravio ni svoje fanove... Optimistima je otpjevao"Zivot je more", a Remorkerima"Remorker".
Decki iz benda koje je nekoliko puta predstavljao, svoj su dio posla odradili odlicno i dobili veliki pljesak.
Koncert je trajao oko 4 i pol sata, a Zagreb nas je docekao prekriven prvim snijegom... magija nema sto...
Slijedeci je dan protekao mozda u jos vecem uzbudjenju. Ponovo smo se nasli na istom mjestu. Atmosfera je bila mozda jos i jaca nego protekle veceri. Prva je vecer bila kao san... nesto sto se nikada nece zaboraviti...

A u ovoj drugoj veceri smo postali svijesni, i Djole i mi, da nam se to stvarno desava... Da smo ponovo zajedno i da tu tvrdjavicu nece nitko nikada srusiti... to im je izvan dometa.
Ovoga puta prva je pjesma bila"Noc kad sam preplivao Dunav"... Nastala je opca euforija.
I tu vecer ponovno su se na pozornicu nasukavale boce sa zeljema i svatko je od nas dosao na svoje... Palile su se prskalice, upaljaci, letili baloni... Cak je i Djole iz publike uzeo jednu prskalicu i drzao je s nama.
Sevdelinka je bila jedna od onih pjesama koja je izmamila najvise suza...
Nakon svake pjesme slijedio je i neki govor, koje se bojim prepricati svojim rijecima jer ne bih to znala reci onako kako je to Djole rekao.
Ovaj je koncert trajao jos dulje od prvoga.
Pred kraj koncerta Djole je rekao:"Ma ne mogu jos otici..." i otpjevao jos nekoliko pjesama. Vec tradicionalno zadnja pjesma na oba koncerta bila je "Odlazi cirkus".

Tijekom te druge veceri pozornicom je prosao i neki covjek koji je nesto gledao i trazio, mislili smo da provjerava kablove... poslije smo saznali da je netko javio da je u dvorani postavljena bomba.Na srecu bila je to samo neslana sala nekoga kome nije uspijelo da nam pokvari vecer... koncert nije ni na trenuak prekinut.

Svi ti osjecaji koji su nas ispunili tijekom ova dva koncerta biti ce u nama zauvijek.

Zagreb te voli... i ti volis Zagreb... i nikada neces biti stranac u nasem gradu... nema sanse, sta ti je...

malimis