Izvjestaj s koncerta u Zagrebu, decembar.2003. (Remorkeri) Iako je proslo samo tjedan dana od naseg posljednjeg susreta, emocije koje su nas prigrlile u svoje narucje mogle bi se poistovjetiti sa emocijama nekoga tko ceka vlak koji kasni a u kojem se nalazi netko njemu jako drag. Vec oko pola cetiri zauzeli smo mjesta u obliznjem kaficu sa pogledom na ulaz u Dom sportova. Osmijeh po osmijeh pristizala su neka draga lica, ocekivali smo i (ne)normalne i kao znak raspoznavanja trazili kricavo zelene Optimiste no ugledali smo ih tek na tribinama. Mozda se jednom i sretnemo. U pola sest bili smo pred ulazom, stisnuti jedni uz druge dok je nas je Gdja. Zima poput pravog domacina prekrivala svojim pokrivacem satkanim od vlakana hladnoce. Moram priznati da je tih sat vremena trajalo poput cijelog dana. Napokon! Nakon detaljnog pretresa (nikako ne mogu shvatiti zasto nam se to nikada ne desava u susjednoj dezeli) pustaju nas. Smjestamo se u nas prvi red, stavljamo transparent, vadimo prskalice i gledamo kako Ledena i ove godine postaje premala. Lijevo od nas Marijana i Igor (za one koji ne znaju, par koji se zarucio na proslom Zagrebackom koncertu), desno Presretaci iz Osijeka. Na tribinama Optimisti. Da... to su ona lica koja su falila u Celju. To je ta Njegova publika! Gase se svijetla i samo deset minuta nakon osam koncert je poceo."Dobro vecer Zagrebe!". "Mesec prosipa bokal fosfora. Vitraz mraza na oknu prozora. Jedne noci k'o ova, znat ce Bog, doslikat cu portret zivota svog" Da... stavio je jos jednu boju na taj portret nasih zivota. Nekako mi se cini da je na ovom koncertu bilo manje Djoletovih prica i vise pjesama. Nakon nekoliko"tuznih" pjesama rekao je: "Necu vam kvariti ovo blagdansko raspolozenje sa svojom ravnicarskom depresijom i pateticnim pjesmama" i presjekao "patetiku" sa Bozom zvanim Pub. U jednom je trenutku najavio i svoje goste (nadam se da mi nitko nece zamjeriti ali zaboravih im imena) koji su po njegovim rijecima prvi u Novom Sadu kada treba napraviti neki dobar "stimung". Pjesmu je najavio kao jednu koju sigurno nismo nikada culi. "Zivot nije uvek bog zna sta al' za svaki slucaj uvek uzmem sta mi da parce 'leba, parce neba i najvise sna. A kad sam tuzan da bi mi bilo fino ja cesto sav taj dzumbus potopim u vino." Bilo je ugodno iznenadjenje cuti pjesmu koju nikada prije nismo culi ni na jednom njegovom koncertu, samo na onim starim kazetama punim sumova od pretjeranog slusanja. No jos ugodnije iznenadjenje bio je izbor pjesama koje su slijedile, a mozda najvece od svih Crni Labud. Ne znam dali je to bilo ispunjenje obecanja koje nam je dao nakon koncerta u Mariboru ili tek' puka slucajnost ali nije niti svjestan koliko je sjaja ulio u jedne oci koje su mu se smijesile iz prvog reda. Jest' da su neki otpjevanom pjesmom izgubili okladu ali vrijedilo je. :o) Bela ladja, Ratnik Paorskog Srca, Ilona... i jedna meni jako draga iz nekih samo mojih razloga... Panonski Mornar. "A hold a felhok moge rejtozott, ket csillag csak oz egen mint a szemed, mint a gyongyharmatka... a..." Taj dio je namjerno izostavio iz Slabo Divanim Madjarski... da nas ne"gnjavi". Ne znam dali sam spomenula, Duja nam nije bio samo klavijaturist vec i harmonikas! Jos jedno iznenadjenje! Oko 11 Djole je otpjevao i Drvenu Pesmu... Jedan d-moll uvukao se i pod njegove kapke i uzalud je pokusao zaustaviti suze... pronasle su onaj tajni put i necujno kliznule niz njegovo lice odnoseci sa sobom slike sakrivene iza njegovih sklopljenih kapaka... Ne znam kako da ovdje napisem tisinu... Pssssst... Okrenuo se i otisao. Stavio je osmijeh na lice i docekan pljeskom vratio se."Eto sluzbeni dio smo zavrsili, idemo dalje!" Mislim da i ne moram reci da je vrijeme do njegovog slijedeceg odlaska sa stage-a proletilo. Pokusali smo mu dati poklon i uz silan trud nikako nismo uspjeli. Srecom, Duja je sve to vidio, ustao se, dosao do nas i uzeo plavu kuglicu za bor na kojoj je pisalo Remorkeri... Vratio se i treci puta... profesor Dujin je dosao do njega i dao mu nas poklon pokazavsi na nas. Sa osmijehom na licu Djole nam se zahvalio i rekao:"Pa tu ste! Celo vas vreme trazim, gledam gde ste i ne vidim da ste svo to vreme tu ispred mene." Klimnuo je glavom u stilu:"Pa gde bi drugde i bili nego tu gde ste i uvek!" Stavio je kuglicu oko vrata i nastavio pjevati. Na zalost kuglica nije docekala kraj koncerta ali je docekala"nasu" pjesmu... "Dolaze snegovi..." I opet jedan kratki tajni "mig" na Buginu solazu. Eh Djole... dali si svjestan svih emocija koje nam poklonis svakom tom sitnicom... Dali bar mali djelic toga dobijes i ti od nas? Iako je koncert trajao vise od 4 sata Cirkus je dosao prebrzo... ali da se ne lazemo, jos 4 sata ne bi bila dovoljna da pozelimo kraj. Do slijedeceg prosinca uplovljavat cemo u luke nekih drugih gradova i cekati da nas Gdja. Zima ponovo pozove da po treci puta otopimo ledenu. Na kraju je rekao:"Volim Vas!" A ja cu samo ponoviti ono sto sam napisala prije godinu dana:"Zagreb te voli!" Nemas pojma koliko...