Dal sve je bilo samo bol... il' sve je samo jeftin trik!?!
Ma kakav trik, prije je to bila bol, nakupljena i vjesto prikrivana punih 7 godina onog blesavog rata. Meni je bilo dovoljno krociti u Mejdan pa da me zaspu uspomene i pocnu me nagrizati iznutra. A jos uz Balasa...
Ma da, sad bih se doista trebala raspasti od placa, ali nisam, izdrzala sam!  Suze su mi otklizale tek kod onog "o, zagrli me sad". Sve do tada izdrzala sam, pa cak i D-mol. Da, i nju koja me je razrezivala po zelucu godinama vec. Mozda cu ipak odrasti, jer dolaze neki novi klinci, za koje je cika Balasevic tek netko na cije urlikanje mama place, a tata uzdise... Gledala
sam jednog takvog klinca kako pospano promatra cika Djoleta preko tatinog ramena. Kad on bude narastao dovoljno da razumije sto znaci ono "sta je tuga za D-mol", cika Djole vec ce mozda biti i deda i unucima æe pricati kako je tamo neke '99, "u septembru mesecu" bio u Tuzli, cudesnom gradu u kojemu se jos i tada, nakon rata, prijatelju govorilo druze. Da, mozda...
Do tada cemo mi, mali ljudi, nenavikli na prljavstinu traziti nostalgiju u njegovim stihovima i uglas pjevati "sloven sam, belac, slobodni strelac, za svaki slucaj jos uvek samo svoj"...
Lazu da nas je bilo vise od 6000 - premala brojka - bilo nas je mnogo vise, i uvijek ce nas biti. Nas, cija je generacija potopljena mutnim vodama devedesetih.
U ime svih nas sedamdeset i neke - mozda smo bas mi oni koji najbolje razumijemo Djoleta. Pa nam onda, nije tesko prevaliti 250 km nakon napornog rada, loviti parking kada je koncert vec poceo, mirno i stalozeno cekati proboj na mjesto u dvorani s kojeg se nesto i vidi...mozda nam zato nije tesko i mucno vracati se natrag opet 250 km nakon neprospavane noci...mozda
smo doista jedini koji bi "menjali planetu". Tko bi znao, ali bilo nas je tamo. Velikih, malih i posve malih. Ali svi nekako jednaki u zelji da ne pokvarimo glupostima dojam onoga sto smo cekali jos od Putuj Evropo, jos od kada su nam svima suze tekle na "spasen je taj prvi pogodjeni".
Bila je to bol, ali ne samo bol, nego i puno, puno toga...ringispil i cardas, kucerde na lakat, rogozni sesiri, requiemi, prve ljubavi, male garavice, savovi na carapi, dani posle ponedeljka, namcori, madjarice, totice, Virovitica i sevdalinke, devojka koja se zove Bosna, Olivera...jednom rjecju Djole.

- jedne noci ko ova dace Bog,
doslikacu portre zivota svog-

Ivy TZ '99
ivy_1976@hotmail.com