Panonski mornar je uplovio i u Kanadsko more. Prva luka: Toronto. 

Koncert je poceo organizacionim haosom. Guzva pred otvaranje vrata sale, neke od prisutnih je podsetila na guzve na Marakani pred vecite derbije. Kada je izgledalo da ce koncert poceti sa standardnih pola sata zakasnjenja, sledilo je jos jedno iznenadjenje: sala mora da se isprazni zbog, izgleda, anonimne dostave da je u sali postavljena bomba. Tako je koncert umesto u 8 poceo, sa "malim zakasnjenjem", oko 10:30. Malo ko bi uspeo, da posle sveg tog maltretiranja, zagreje i uspostavi svoju jedinstvenu vezu sa publikom, kao sto to moze Djole (uz svesrdnu pomoc unfuckables). 

Smenjivao se red price, red pesme. Pesme, od najranijih - Prva Ljubav, do najnovijih koje jos nisu ni narezane. Publika, za koju je Djole, ozbiljno ili u sali, rekao da do sada nisu bili na njegovom koncertu ("Nikada se do sada nismo videli") uspela je da ga u tome demantuje, pevajuci sa njim uz vecinu pesama. Palile su i svece (mozda ne uvek na pravim pesmama), igralo se. I nove pesme: Sevdalinka i Geda Gluperda, naisle su na izvenredan prijem, tako da je iz njih Djole pevao uz pratnju publike. Sto se tice price, ne vredi je prepricavati, jer se gubi na "hemiji": to samo Djole na svoj nacin moze da isprica. Publika je sa odusevljenjem propratila Djoletovu licnu pricu, o Jeleninom uspesnom oporavku. Kada su, na zalost prisutnih, u 2:15 poceli
prvi taktovi Cirkusa, dosao je trenutak da se rastanemo. Ostalo je naravno puno pesama koje volimo, a koje nismo culi. Ali kao sto Djole rece, to nam je razlog da se iduce godine ponovo vidimo. 

Djole, drzimo te za rec. Nadamo se uz mnogo bolju organizaciju.

Djordje Jankovic