Izvjestaj iz Splita (Ivana Boro)


 

Neko to od gore vidi sve...

...i zna, nadam se, koliko je pozitivne energije u noći 16./17. prosinca isijavalo sa samo jednog mjesta. Iz Splita, s Gripa...Još sam prilično slatko umorna, jer je naš mali cirkus nakon koncerta putovao na konak u Zaostrog, pa smo jutros odlutali do Makarske, i tek se u popodnevnim satima vratili doma. No, vrijedilo je. Ispunjenijih 24 sata nisam doživjela još odavno.

Od kuda početi, a nešto ne zaboraviti? Ta te atmosfera tako uvuče u sebe, da brzo zaboraviš na sve stvari ostavljene vanka. I umor i strku na poslu i otvrdnulo srce...

Vidjeti onoliki broj ljudi koji uglas pjevaju sve do i jedne riječi, skandiraju i kojima suze i osmijeh prave light-show...rijetka je stvar...osobito sada i ovdje.

Đole me uvijek vraća u neki drugi svijet...magičnih riječi i velikih osjećaja, mirisa nekih drugih vremena i osmijeha dragih ljudi.

Majstorski me odvoza u d-mol i čardašem vrati žar u vene.

Vidjelo se na licima sinoć u Splitu. Osmijeh nije bio događaj, bio je ulaznica u dvoranu.

Čak i izrazito nespremna organizacija koja je zagušila ulaz i prouzročila kašnjenje od pola sata (čime nam nisu, nasreću, ukrali ni minut koncerta) nije mogla narušiti sklad.

Kako im već nije jasno? Na Đoletove koncerte dolazimo samo mi...možda naivni, ali živi...možda sjetni, ali srčani...možda nostalgični, ali ispunjeni. Ali u svakom slučaju, ljudi. Ne trebaju nam pretresi i zaštita. Izašli smo iz svih sranja zadnjih godina samo zbog nas samih. Mi smo oni koji se ne šminkaju za izlazak u svijet. Ali, noćas je svijet lice šminkao zbog nas.

A Đole ko Đole...isti, a stariji...neka mu se tuga zavukla u oči, ili je to ono što ljudi poput njega steknu s godinama, a zovu iskustvom.

Mudrijaši mudruju...a on jednostavno reče...parafraziram:

"Deco, žao mi je zbog svega što se dogodilo. Ali neću da se izvinjavam. Tri stvari zbog kojih neću da se izvinjavam su: prvo, ne mogu se izvinjavati za nešto što nisam uradio; drugo, ne mogu se izvinjavati u ime onih koji su to uradili i treće, izvinjavanjem se ne može ispraviti ono što je urađeno."

Sva ona izvinjenja velikih koji nude zablude, ne znače ništa. Čak i iritiraju.

Povratak panonskog mornara na Jadran, znači puno više, iako on ustvari nikada nije ni otišao, ma koliko da su ga tjerali.

I naposletku...Četiri sata nam nije bilo dovoljno za ispuniti sve želje. Ostalo je tu još nepreplivanih Dunava, nepročitanih strana, malih stvarčica i nedosanjanih snova...za neki drugi put...možda u Splitu, a možda i malko bliže...nadam se...Sto hiljada reči znam...al par mi ih fali...da to kako treba opišem...

I ništa više nije važno...

Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas...

(Ivy)