Reportaza iz Sidneja Niko me nije ni pitao da napravim rezime koncerta odrzanog u Sydney-u, jucer, ove tekuce godine ali emocije davno uljuljane, proslost i buducnost, nostalgija, lazni izgovori i ceznje, sve to sada pravi festu u mojoj dusi za koju sam mislila da sam je konacno dovela u stanje anestezije. Greska. E sad, ja sam ocekivala da se nebo nad Sydney-om obasija bojama nikad prije vidjenim, da nekim magicnim stapicem Balasevic meni vrati moje djetinjstvo, moje godine trazenja izgubljenih prijatelja i nalazenja imena cijih lica ne mogu da se sjetim ali se dobro sjecam ko je u njih bio zaljubljen i da sve to nekako stavi na svoje mjesto, da sve to dodje na svoje. Jer, Balasevic mene ne zna a opet, zna me u dusu. A Sydney, sta sad Sydney ima s tim? Od nekih petnaestak Balasevicevih koncerata u raznim krajevima one neke zemlje u kojoj sam rasla i skolovala se i voljela i mrzila i ljubila i ostavljala i kad su mene ostavljali, gdje sam izgubila sve svoje, roditelje i prijatelje, fotografije i uspomene i danas u nekoj rupi kojoj je i Bog rekao do vidjenja, kad mi sve nedostaje a sve imam, ja prvi put vidim oko sebe ljude koji su dosli na koncert a bas tada eto, su imali neki vazan poziv da obave pa su se javljali na mobilne telefone i zvali prijatelje, ljubavnike i rodbinu da zavrse eto i to, da ustede neku minutu kad je Balasevic uzeo dah. I ne samo to, digitalne kamere su sijevale iz svih uglova monumentalnog zdanja u kojem sam ja u jednom momentu ocekivala da neko prodje uzvikujuci: Popcorn, popcorn! Ne da su kokice falile, nije tacno, gospodja u redu ispred mene je imala punu kesu cipsa i kokica u slucaju da Balasevic pretjera a vrijeme vecere se priblizilo. Da ne grijesim dusu, gore navedena spodoba je pala u sevdah u petoj minuti drugog poluvremena i uzviknula ah! Mora da je zaboravila ponijeti vode a zbog nedostatka vremena izazvanog zurbom na koncert je zaboravila popiti onu osmu casu vode koju dnevno mora popiti zbog lijepog tena. I da se vratim na kamere. Garantujem zivotom da u ovom momentu ljudi sirom ove nase varosi sjede u krugu i uzdisu prebacujuci sa kamere na kompjuter uhvacene momente kad je Balasevic digao lijevu ruku ili mozda cak prepoznaju crveni uvojak kose u petom redu s desna, druga stolica, tu je bila ona Stojanka...znas vec koja. A meni se cini da niko nije cuo ono sto Balasevic nije preveo u rijeci, ono sto je ostalo na marginama i autorskim opomenama na dnu stranica *3 (op. aut) Monstrumi tehnologije koji ubijaju one lijepe tanke niti izmedju njega i mene, ljudi kojima je vaznije imati materijalni dokaz koji ce u njihovom golemom materijalnom kosmosu svjedociti o njihovom fizickom prisustvovanju tom vaznom i dugo cekanom dogadjaju kad Balasevic ponovo dodje u nase malo misto. A sta je sa onim momentima koji se ne daju ispricati i sa onim emocijama koje se ne mogu objasniti i sa svim onim malim rijecima koje toliko puno kazu, ko je to slikao??? Istina, i ja zivim ovdje ali po cijenu da nikad vise ne vidim Djoleta "v zivo", radije bih ja da dignem kredit i odem na njegov koncert u Sarajevo ili Skoplje, gdje cu se smijati i plakati sa ljudima koji ce hvatati i gutati svaku njegovu rijec i sa sobom samo ponijeti puna srca i prazne stomake nego da jos jednom dozivim da neko na koncert dodje sa stiklama cirka 12 cm i baca siz na pjesmu Vasa Ladacki jer je tu pjesmu naucio/la na onoj festi kad se dobro djuskalo svu noc. Balasevicu i njegovoj cijenjenoj i duboko, godinama postovanoj ekipi ja skidam kapu ( i cipele - Australijski nacin odavanja postovanja, komotno mi je bolan), profesionalci na kojima se nije dalo primjetiti da su im ventili malo popustili, da su ih spahtlama skidali s sjedista aviona i izlizanih fotelja ljudi koji su ih docekali i primili a pretpostavljam, (posto nemam pojma koji su pojedinci u pitanju kad se radi o odboru za docek i prijem) i objasnili kakav je zivot u Australiji i kako je i zasto, ovdje, tako dobro i lijepo. I po prvi put je njegova pjesma "Odlazi cirkus" imala za mene jedno sasvim novo znacenje. Ali, to bi bilo drugo poglavlje moje pisanije. Ne znam hoce li ovo ikada igdje biti objavljeno. Ne znam ni da li sam usamljena u ovakvom razmisljanju ali to me i ne interesuje. Moj ringispil se okretao 100 na sat ali sada je stao i upravo sam digla onu precku na lancu i ja sidjoh s njega. A Balasevic, Duja, Pera Zver, Buga i ekipa jos lete prema zemlji koja je nekom majka a nekom maceha ali, koja god da je, kad rodi i odgoji sina kao sto je Balas, svaka joj cast. Moja malenkost, Nadina Begic