Sta
moze covjek da napise i kako da opise svoja osjecanja za vreme i vreme posle
koncerta. Cudno, nestvarno, trnci, jeza, cak i suzne oci.
A kako i ne bih.
Jedino
on nje dolazio sa svojim muzikantima u moju carsiju. Mada moja carsija je imala
i vise ljudi koji su ga voljeli i postivali nego neke druge carsije. A bogami
imali smo ga gdje i docekati. Nasa sala Doma Sportova je bila puno bolja i
ljepasa nego mnoge druge.
Ali tu nije kraj.
Sve
njegove pjesme su dubogo urezane u mojoj tvrdoj bosanskoj glavi.
Sve njegove price i viceve sa koncerata sam znao. Hej covjece zivio sam
njegov zivot. A vjerujem da je mnogo mojih sugradjana tako se osjecalo.
I
boga i sve svece sam molio da dodje u nasu carsiju ali nista.
I
sta bi na kraju. 1989 odazovem se ja casnoj duznosti i obucem sivo-maslinastu
uniformu daleko od moje carsije.
On je
samo to cekao. I nije mu puno trbalo. Vasa, Steva, Braca I ostali su se polako
ali sigurno uzvodno iz Novog Sada za Bosanski Brod (sada Srpski) doplovili
zajedno s njim.
Bio sam veoma ljut na njega. Zasto sad?
Znao
sam da ce se nesto ruzno desiti!.
Osvetit
cu mu se ja nekako. Oticicu na njegov koncert. Zarekao sam se.
Dodje
rat! Nnesta moje carsije u nekom sivilu. "Samo da rata nebude" slusali
su gluvi. A i bagrenje je svo polomljeno. A nisam znao kome da se svetim.
Pravili smo svi iste greske.(da nebudem prost)
Osvanuh
u drugoj carsiji. Metropoli. Tu je on svake godine "pravio" nekoliko
novogodisnji koncerata. Nasao sam tracak svetlosti u svom mom sivilu i ludilu
bas zbog tog saznanja. "Hajde", rekoh sebi bar cu na njegov koncert.
Te 1992 na 1993 godinu. Citron zuta!
Ali….
Taman pred koncert i ono malo para
sto nam je ostalo velegradski mangupi pokupise. Moj san se ugasi. Nisam mogao da
vjerujem.
I opet sa bio ljut. Ali ovog puta "on"
nije bio kriv za tu moju nevolju. Krivi smo "mi".
Stojao
sam ispred njegovog "Steva" centru sa sjetom. Gledao sam ta ozarena,
bar na tren, lica koja su izlazila iz "Steva" centra. Dao je tim
ljudima malo daha, svjezine u tim mutnim i teskim danima. Krao sam ih. Krisom
sam se provlacio kros tu masu da cujem, da vidim, da osjetim kako je dozivjeti i
prezivjeti njegov koncert. Pa dobro sad.
Ni
sam neznam kako ali zatekao sam se ovde u Sydney. Ne, on ovde nije dolazio.
Nisam ni verovao da ce da dodje ovde. Ljudi su se izmjenili.
Ali
ja sam I dalje slusao D-mol, Katrin, Lepu Protinu Kci. Postao sam, clan njegovog
fun kluba i bio u "kontaktu" sa njim. Knige "Tri posleratna
druga" i "I zivot tece dalje, sve dalje odavde" sam procitao po
neznam koliko puta. Tako da nisam siguran koje radio na pumpi ja ili onaj. A I
Sandor mi je stalno oko nogu.
A koncerti se nizali - Skoplje, Ljubljana,
Sarajevo…..
Jednom
sam citao - njegov koncert u Cikagu. Velim blago Radovanu III, Dzordzu i
nekoliko hiljada policajaca.
I tad
mi proleti kroz glavu, ajde da pitam ljudi sa fun kluba kad ce "On" u
moju novu carsiju. Rekose: "Nema ko da ga dovede, I daleko je samo za jedan
koncert". Bio sam posao i jedan korak napred. Pitao sam ih sta se sve
podrazmjeva za organizovanje takvog koncerta. Odgovor mi nije bas puno
imponovao. Rekoh, sudbina je sudbina i to je to.
Dve
godine posle toga dolazi "ON". Kako? Dali je moguce? Dali je istina?
Jeste!
Nisam
se puno razmisljao dali cu da kupim karte na prvi dan prodaje ili drugi!
4.Mart
2000 Koncert Djodje Balasevica u Enmore teatru docekao sam stojecki, uzdignute
glave. Osveta je dosla. "Ipak je morao da dodje i da me vidi".
A
ispred ulaza recimo 2000 ljudi. Toliko je zvanicno teatar I "promao"
ljudi. Neznam dali vam je poznato da je to bio I najposjeceniji koncert bar
koliko ja znam. Riblja Corba je dolazila pre 4 godine - 800 ljudi- "I to
bez da se guraju".
Drugi
vazan podatak je to da na ovaj koncert bio multi nacionalni. Da nekazem
Internacionalni. Zemlja Australia, gradjani koji sad poticu iz razlicitih
drzava. Slovenije, Hrvatske, Jugoslavije, Bosne I Hercegovine sa 2 razlicita
entiteta- Konfederacije i Republike Srpske, Makedonije. (Da ti se kosa na glavi
nakostresi). Mislim da je Australiska vlada imala predlog da dovede UMPROFOR da
vlada situaciom. Cak je bilo I predloga da se postavi sistem slusalica koje bi
imale automatske prevode pjesama na ove razlicite jezike ovih uvazenih grzava.
Ali
neko cudo se desi te noci. Nikakvih razlika, isti smjeh, isti hor, bez
prevodilaca. Jedan jezik svi pricali.
Kao
nekad ona emisije "Trazili ste gledajte" cuda nevidjena. ( u mojoj
carsiji kao i preostalim djelovima Bosne u prevodu ta emisija prevedena na
"Iskali ste evo vam ga"). Nesto sto se nevidja svaki dan ili nemoguce
da postoji.
I onda sam nacuo nekoga, onako usput. "Evo sad se vidi ko je Djordje Balasevic, sad se vidi koje pravi covjek".
Sta
mogu da dodam na to. Nista svi oni koji su bili na njegovim koncertima znaju o
cemu i o komu se radi.
Vjerujte
mi sve sam mu oprostio jos sa prvom pjesmom.
Na
njegov stih " Zar moja glava vredi sto forinti gospodo draga",
jednostavno nisam mogao da se susdrzim I viknuo sam (da nekazem dreknuo sam )
" I vise". Kasnije me bilo malo I stid, ali neka dusa mi je bila
laksa.
Sve
je ostalo bio slatki trans. Svaka pjesma je budila moje doziljave koji su bili
duboko u zapecku. Ali bilo je i nesto sasvim novo. Neki novi dozivljaj.
Ispunjavao nam je sve zelje cak i moju. Ringispil. Vjerovatno ste pogodili kako
sam je trazio.
Hvala!
Eto
ovo malo stivo od 100 strana i par slicica ostavljam vama u amanet i uzivajte
ako mozete. Ja cekam novi koncert.
Mladen Markovic
e-mail
:
katarina@free.net.au
PS
Samo
je jednu "gresku" napravio. Pomenuo je pitu od visanja, u
"Namcoru". Sad su mi visnje stalno u glavi. A nisam ih jeo od
…ih,.neznam ni sam (a ovde ih nema).
Tako
kad drugi put bude dolazio, bez visanja da ne pomislja da predje granicu.