SARAJEVO 15.10.1999.god. OLIMPIJSKI CENTAR ZETRA
Ovo je trebalo da stoji samo u mom dnevniku,ali...
"...Dugo sam bio daleko ,dal' me pozeleo neko...?" Ne mogu da vjerujem. Kada sam prije par godina
cula ovu pjesmu,odmah sam ju zavoljela.Nije proslo niti jedno slavlje,a da se nije poslusala ova
pjesma.Svi su znali da ju obozavam ,ali nisam ni pomisljala da ce On ovim stihovima poceti svoj
koncert u Sarajevu.Ali cuda se dogadjaju...
Bio je to drugi dan oktobra,sada znam mog omiljenog mjeseca.Volim putovati i rado sam pristala da
sa roditeljima i bracom odem do Sarajeva.Znala sam da im trebaju nove patike,ali nisam ocekivala da
cu u Sarajevu sa svih strana biti okruzena Njegovim pogledima.Sa vecine izloga smjesilo se Njegovo
i lice djecaka koji mu je sjedio na ramenima.Za mene je to bio sama san,jer zivim 250 kilometara od
Zetre,cak u drugoj drzavi,i tog dana sam samo mogla zavidjeti ljudima koji su ulazili u prostorije na
pocetku Bascarsije u kojima su se prodavale ulaznice za koncert.
Napustili smo Sarajevo,ali On nije zelio da napusti moju glavu,ustvari ja mu to nisam dopustala.Znala
sam sve njegove pjesme,imena i godine izdavanja svih Njegovih albuma, ali isto tako sam znala da
sam Provincijalka,i da se moj san da On jednom zapjeva za moj grad nikada nece ostvariti...
Mislim da sam rodjena iste godine kada i Lepa protina kci i premlada sam da bih isla sama na
koncerte u drugi grad i bila sam prinudjena nesto smisliti.Imala sam sam deset dana.
Na televiziji su pustali snimak koncerta Indexa iz Sarajeva.Vidjevsi lica mojih roditelja,shvatila sam da
se i njihovi snovi da jednoga dana uzivo slusaju Indexe vjerovatno nikada nece ostvariti.Moram
priznati da sam u tom trenutku iskoristila priliku i zamolila ih da odemo na koncert Balasevica u
Sarajevo.Mama mi je pricala da su ona i tata slusali Njegovo Velicanstvo dok su se zabavljali,i znala
sam da i njih dvoje zele da ga vide i da osjete "ono" sto smo svi zajedno ranije mogli osjetiti
slusajuci skoro izlizane kasete.Kada mi je tata par dana kasnije rekao da ima karte za koncert,moj
san se poceo ostvarivati.Sta sam radila do 15.10?Pa naravno moslila o koncertu i po cjele dane
slusala Ne volim januar,D-moll,Lepu protinu kci,Jesen stize,Lanu,Bozu i ostale,a moram reci da niko
nije imao nista protiv da i u putu slusamo Njegov koncert iz Beograda.Salili smo se i govorili da je to
"ponavljanje gradiva"...
Ulazimo u Sarajevo,a ljudi vec krecu prema Zetri.Jao,necemo imati mjesta ,pribojavam se ,ali nista ne
govorim,samo stiscem kartu i molim se (ni danas ne znam kome).Tih sat vremena koliko nam je
trebalo da veceramo i nadjemo mjesto na parkingu bilo je najljepsih najduze provedenih sat vremena
u mom zivotu.Nadam se da razumijete sta zelim da kazem...
Sarajevo me odusevljava,cak volim i one stare sarajevske fazone koje mnogi izgovaraju kada zele
uci u salu preko reda."Djevojke u drugi red".Ha,ha,ha,stvarno me nasmijao,ali nisam mu dala da
prodje ispred mene,cuj pa i ja jedva cekam da me pretresu i da udjem u Zetru.Vec nema mjesta na
tribinama ,ali nema veze,tu smo i jos samo malo me djeli do najvece carolije na svijetu.Na
olimpijskom satu je 20:15,a On kao da je cekao da i ja pocnem skandirati Njegovo ime i izlazi.Moj san
pocinje. ..."Dugo sam bio daleko dal' me pozeleo neko?"... U tom sam trenutku htjela skociti na
tribinu(ali je obezbjedjenje bilo izvrsno) i reci mu:"Covjece,25 hiljada ljudi skandira tvoje ime,a ti
postavljas takvo pitanje".Ali znala sam da On to zna,jer bilo je ljudi iz svih krajeva BiH,a i sire.Svi disu
jednim plucima.Uz Djevojku sa cardas nogama svi mrdaju u istom ritmu,uz D-moll podignuti
upaljaci,uz Vasu Ladackog zajednicke suze...Znaci to je taj "stihoklepac i tamburas Dj.Balasevic",
cije sam stihove cesto koristila u svojim pismenim radovima kao motiv,i mislim da je bas On zasluzan
sto sami u ona teska vremena,koja svi nastojimo sto brze zaboraviti,pronalazila puteve ka Dobru.
Uticao je na moj zivot mozda i vise nego sto je trbao.Pocela sam se druziti samo sa onim ljudima koji
su osjetili D-moll,koji su znali da je zemlja negdje suplja i da se u to rupu uljeva Dunav,divila sam se
onima koji su kao i ja pocinjali svirati gitaru samo da bi mogli svirati Njegove pjesme.Mislila sam da
pretjerujem,a onda je doslo Sarajevo.Tolko ljudi na jednom mjestu,i svi isto razmisljaju.Tesko je i
pomisliti da su se u ovoj zemlji desavale ruzne stvari.Ali postoje oni koji su iznad nas.Da sam kojim
slucajem znala da u Mostaru postoji fenomenalno drustvo koje obozava Njegovu pojavu,Mostar ne
bih voljela zbog onog mosta.Nisu u toj sali disali samo ljudi iz Zenice,Maglaja,Tuzle,bilo je tu ljudi i iz
Banjaluke,Prijedora ,Omisa.Ali to toliko nije ni bitno.Bili smo zajedno vise od cetiri sata,zajedno
pokazali Balasevicu da nismo zaboravili stare,a u medjevremenu smo naucili i nave tekstove.Ja sam
uzivala,i moj san se ostvario. I zato vjerujte u snove,ma koliko vam se cinilo da se oni nikada nece
moci ostvariti.Pa zar vi mislite da ja nisam planirala doci na prvi njegov koncert poslije mog 18.
rodjendana.
SANJA FUZINATO