Izvjestaj sa koncerta u Sarajevu, 07.02.'98
Denis Mihic mihicdenis@usa.net
Posto su sve karte bile rasprodane, nekako sam uspio doci do karte ali za 08.02.'98. Bio
sam sretan. Prevoz je bio organizovan ispred Omladinskog Centra iz Mostara
07.02.'98.Okupili smo se ispred Oml.Centar u 11.30. i kada smo se svi skupili dosao je
autobus i krenuli smo u 12.00 sati. U autobusu su se pjevale samo Djoletove pjesme, ali i
pored toga nismo mogli zamisliti atmosveru koja ce vladati u Skenderiji. U Sarajevo smo
stigli u 14.30 (tacnije pred Skenderiju). Hodali smo po gradu jer je vrijeme bilo
prekrasno, za koje se nismo nadali u Sarajevu. Negdje oko 19.20 mi (Mostarci) smo se
okupili i posli na ulaz SKENDERIJE gdje ce se desiti taj
SPETAKL. Svi su htjeli da udju prvi, ali te velike kontrole na ulazu davale su sliku i
kontrolu koja ce vladati unutar same dvorane. Naime, ja sam bio sa rodicom. Ona je imala
kartu za 07. februar kada su svi htjeli uci, i sve je izgledalo kao da koncerta 08.02.'98
nece biti jer svi
su htjeli uci prvu vecer. Dosli smo pred redare, kada su meni rekli da nemogu uci jer mi
je karta za Nedjelju, molio sam ih da me puste, govorio da sam dosao iz Mostara ali NIJE
VREDELO... Rekao sam rodici da mi nadje mjesto da cu se snaci nekako za ulaz. Tragao sam
trazeci da zamjenim kartu ali nije bio niko zainteresovan, pa sam trazio da kupim. Bilo je
tesko naci
orginal jer je bilo dosta falsifikovanih karata, ali jedna djevojka mi je ponudila kartu
za 50 DM, pregledao sam je i imala je oba dva pecata i bila je orginal (za mene
gledajuci). Kada sam dosao na ulaz rekli su mi da je falsifikat i policija me izbacila
vani. Nisam znao sta da radim. Sjetio sam se zadnjeg rijesenja da na jaknu prikacim svoju
karticu-akreditaciju OSCE-a, jer sam radio u OSCE-u, iako je bila nevazeca posto joj je
istekao mandat krenuo sam na sluzbeni ulaz. Tamo sam ugledao Badger Hember koji je bio moj
SUPERVISOR koji me pustio da udjem.
Tada sam shvatio da sam najvjerovatnije mogao uci i bez karte. Ali nema veze za Djoleta
moze sve da se da. Zar ne? Kada sam usao i ugledao punu dvoranu ispred sebe poceo sam
pogledom
traziti rodicu ali sanse da je nadjem bile su 100% protiv mene. Sjeo sam na stolicu
lijevih tribina (gledajuci sa Djoletove bine) i nadao se da ce me rodica vidjeti negdje.
Tako je i bilo taman kada je Djole izasao rodica me nasla.
Tada su se sjetla ugasila i izasao je kralj na kraljevima NAS DJOLE kojem ovom prilikom
cestitam i zelim mnogo uspeha u daljnim koncertima bilo humanitarne ili neke druge
kategorije.
"Noc kad' sam preplivao Dunav" bila je prva pjesma. Osjetio sam jezu po tijelu i
svaki cas pomisljao kako sanjam da koncert gledam kuci sa video kasete, a ne da sam tu
prisutan i da Djole stoji ispred mene uzivo. Skandiranje sa svih strana DJOLE; DJOLE;
DJOLE, DJOLE MI TE VOLIMO, u njemu su rasle emocije od koji se nije mogao sakriti. Jer svi
mi znamo da
je Nas Djole veoma osjecajan covek i da mu vrlo malo treba da se rasplace. Pa taj Duja,
Duda, Kiki, Karadjordje bili su u svom stilu. U jednom trenutku mi se cinilo da stvaraju
novu muziku. Bio sam naelektrisan emocijama da Vam to nemogu opisati niti mogu ikome
opisati kako je bilo na koncertu. To treba doci pa vidjeti. Na kraju sam se rasplakao kada
je bila pjesma COVEK SA MESECOM U OCIMA, jedna od Djoletovih najboljih pjesama za mene.
Skandirali smoDjole dodji nam opet, kada se oprastao od nas publike. Svi smo iz Skenderije
izasli sa velikom tugom na licu sto ga ostavljamo, kao sto i on nas ostavlja. Tu smo
polozili zakletvu da vise nikada nece proci 7 godina da nam ne dodje da nam pjeva. Kratko
receno odusevljen sam koncertom... Hvala ti Djole i siguran sam da ovako nesto mozes samo
ti napraviti.
DENIS MIHIC - MOSTARAC
Mostar, 19.02.1998. god. Cetvrtak u 8:21 sati