VRLO ZGODNO JE BILO KADA JE NETKO IZ PUBLIKE DOBACIO NA POZORNICU PLIŠANOG "MALOG BELOG ZECA"...

 

U Pulu sam stigao oko 18 sati i odmah sam primijetio poznate zvukove koji su se širili gradom iz Arene. Đoletov bend, popularni "Unfuckables", izvodio je probu. Čulo se kako sviraju "Čardaš", "Bubu Erdeljan" i "Starim". Ove dvije zadnje pjesme na žalost kasnije na koncertu nisu izvedene. Po gradu sam zapazio dosta plakata i najava koncerta, što za Zagreb i Rijeku ne mogu baš reći. Naime, u tim gradovima nije bilo puno priče o dolasku Balaševića u Pulu, a čini se da su i mediji malo zakazali. No bez obzira na to Arena je bila ispunjena.

Otvorena je prilično rano, već oko 19 sati prvi su gledatelji počeli ulaziti. U 21 sat sve je bilo puno, kako na kamenoj tribini, tako i na travnjaku ispod nje pred pozornicom. Od transparenata u publici najupadljiviji su bili onaj od ekipe iz Vrsara i onaj od "optimista" iz Splita.

Đole je pred publiku izašao u 21 sat i 22 minute i suprotno svim očekivanjima započeo koncert "Ringišpilom". Svi znamo da on uvijek svoje koncerte otvara pjesmom "Noć kad sam preplivao Dunav", a za ovu priliku neki su mozda pretpostavljali da će to biti "Oprosti mi, Katrin" ili "Kao talas", tako da je ovakav početak bio iznenađenje.

Ove dvije pjesme u kojima se spominje Istra uslijedile su nedugo nakon "Ringišpila". Kao i obično, Balašević je odmah uspostavio odličan kontakt s publikom pričajuci nam anegdote iz susreta s Kofijem Ananom, Ronaldom i drugim "velikim njuškama". Prije svake pjesme održao bi kratki, ponekad šaljivi monolog, svojevrstan uvod u ono što slijedi. Tako je otpjevao pjesme "Prva ljubav", prva na radio Kopru i radio Skopju, "Svirajte mi jesen stiže..." za kuma iz Tara, "Stih na asfaltu" za Zagreb, "Ne lomite mi bagrenje" za svo polomljeno bagrenje na Balkanu...

Vrlo zgodno je bilo kada je netko iz publike, vjerojatno tražeci "Neke nove klince", dobacio na pozornicu plišanog "malog belog zeca", a želja mu je naravno ispunjena. Te večeri na repertoaru su bile i ove pjesme: "Provincijalka", "D-moll", "Menuet", "Ja luzer", "Živeti slobodno", "Portret života mog", "Priča o Vasi Ladačkom", "Slow motion", "Boža zvani Pub", "Remorker", "Olivera", "Bezdan", "Divlji badem","Nevernik", "Namćor", "Sin jedinac", "Hej, haj, baš nas briga", "Jednom...", "Ne volim januar", "Slovenska", "Još jedna pesma o maloj
garavoj", "Zivot je more", "Lepa Protina kći", "Baby blue"... Zanimljiv je bio i "mađarski" blok, kada je Đole za redom otpjevao "Čardas", "Slabo divanim mađarski" i "Ćaletovu" uz pratnju violiniste maestra Shona (ili tako nekako), čovjeka koji je svirao u "Devojka sa 'čardas' nogama" u studijskoj verziji.

U jednom trenutku počela je padati kiša i publika se malo uplašila da bi predstava mogla završiti prije planiranoga, ali srećom uspjeli smo je nekako otjerati. Do nas je stiglo svega nekoliko kapi iako se u prvi mah činilo da ćemo svi uskoro biti mokri do kože. Negdje oko ponoći na pozornicu je uletio neki predstavnik grad Pule da nam javi kako je za Opću bolnicu skupljeno 745000 Kn (oko 200000 DEM), što znači da je prodano 7450 ulaznica.
Nije se dugo zadržao jer su svi bili vrlo nestrpljivi i željeli su da se pjesma nastavi. Nakon otprilike 2 i pol sata svirke uslijedila je pjesma "Naposletku" uz najavu da je zadnja. Čim su je odsvirali, Đole i bend pokupili su se sa pozornice bez pozdrava. Svima je bilo jasno da je to samo šala, a publika je, razumije se, trazila hitan povratak glavnih aktera.

Druženje se nastavilo još sat vremena, do pjesme "Odlazi cirkus", kojom Đole uglavnom završava svoje koncerte. Tada je pozdravio sve prisutne, još jednom predstavio članove benda (te večeri predstavljani su 3-4 puta), otrčao počasni krug po pozornici i svi smo zaista mislili da je kraj. Ali nakon neprekidnog skandiranja publike i poziva da se vrate, Đole i "Unfuckables" vratili su se s pjesmom "Noć kad sam preplivao Dunav". Mislim da je to rijetkost, da ta pjesma bude otpjevana iza "Odlazi cirkus". Na kraju su na pozornici ostali samo profesor Dujin za klavirom i Đole, te okončali koncert pjesmom "Marina".

To se dogodilo u 1 sat i 8 minuta iza ponoći, što znači da je Balaševićev prvi samostalni nastup u Hrvatskoj nakon vise od 10 godina trajao 3 sata i 46 minuta. Na žalost, ništa nije rekao o planovima za budućnost i povratku u Hrvatsku, ali vjerujem da nećemo morati dugo čekati da nam njegov fantastičan cirkus ponovo priredi par nezaboravnih sati i odsvira sve ono što te noći u pulskoj Areni nije.

Dejan Stanić, Novigrad (Cittanova)