|
NESTALA JE KAO ŠTO PAHULJA SNIJEGA NESTANE KADA DODIRNE DLAN RUKE...
|
| "Dobro veče Istro, dobro veče dobri
ljudi, dobro veče Osijek, Zagreb, Split, Pula..." - tako je počeo koncert u predivnoj Puli koja ne pamti veći
medijski događaj od ovoga. Tisuće ljudi svih generacija je nestrpljivo
očekivalo taj koncert i došlo. Prešli smo skoro 700 km u jednom smjeru da
bismo konačno vidjeli Đoleta među nama. Do sada smo bili gosti u drugim državicama, ali sada je panonski mornar konačno došao među nas. Preko 10000 ljudi je zajedno skandiralo "Đole, Đole..." nestrpljivo očekujući kada će se pojaviti na bini. Đole je utrčao na teren skromno odjeven bez sjaja, kao što to inače običavaju velike zvijezde, ali je sjaj isijavao iz njegovih očiju. Došao je da dokaže mnogima da može još uvijek napuniti Arenu, da ima ovdje mnogo ljudi svih uzrasta koji ga vole. Grad nije bio izlijepljen plakatima, skromna je bila reklama, ali oni koji ga slušaju saznali su za njegov koncert što dodatno uveličava njegovu pobjedu. Koncert je bio duboko emotivan. Bio sam strašno ponesen Đoletovim pjesmama. Odrastao sam uz Đoletove pjesme. Kada sam bio tužan one su me ohrabrivale, kada sam bio raspoložen, one su mi davale dodatnu snagu. Tako je bilo i ove večeri. Plesali smo satima i pjevali. Pored mene je bila prelijepa plavokosa Slavonka koja je došla iz najistočnijeg našeg gradića, iz Iloka. Nisam mogao odoliti a da ju ne zagrlim uz balade poput "Provincijalke", "U tvojim molitvama"... Nisam mogao odoliti a da ju ne zagrlim i dodirnem njena predivna koljena... Njene ruke su prolazile kroz moju kosu...Uživao sam dok sam ju nosio na svojim ramenima...ali... sve je kratko trajalo... Ni ime joj nisam saznao. Nestala je kao što pahulja snijega nestane kada dodirne dlan ruke. Koncert je završio. 10 000 ljudi je krenulo svojim kućama. Krenuli smo i mi put Slavoniji. Možda je i bolje ovako, da ne znam ništa o tebi, jer ... moja nemirna Slavonska duša ne bi mogla ostati ravnodušna. Morao bih te nazvati ili otići do tebe. Tko zna, možda bi mi se obradovala, možda bi me zagrlila kao na koncertu, uz zvuke neke Đoletove balade, možda bi opet skočila na moje rame i milovala me po licu ... ali ... možda bi "...skrila pogled na vreme... " i okrenula glavu, možda me se više ne bi sjetila ... Nestrpljivo očekujem slijedeći Đoletov koncert, da li će to biti Tuzla ili Zagreb, nije bitno. Tražit ću te u prvim redovima, negdje blizu ograde koja nas dijeli samo par metara od Đoleta. Možda ćemo se opet sresti na nekom od slijedećih koncerata... Bez potpisa...
|