"Plava replika"

E moj Đole… Bio si pravi šeret… Car sa gitarom
Nikad u frci s vlašću… Nikome teret… Svakome s merom…
Pucao si rečima, naoružan samo perom…

Sta da kažem?… Ja i danas ne znam nikog, sto da lažem?
Vičnog da od tuge, napravi lepo… magiju pravu…
I kao čarobnjak drži pravu rimu u rukavu…

Da, tu i tamo, pogledam ženu po kojoj se znamo…
Ćudljivo kišno leto… Dvadeset i tri godine braka
Kćer i dva sina… jedan kreno za murjaka…

Osamdeset neka, neredi prvi… odtad se prolilo već mnogo krvi…
Odeljke mog pancira bušili su meci… Jedan u jetri…
Na tu temu pisao si i ti strofe dve-tri…

Kasnije zlikovce popuštaše, ubice i ustaše…
I čitav svet se na nas osuo…
Izašli su grabljivci i lažljivci - tačno,
al’i plašljivci…
A i sami nismo znali ko smo…
Ispadosmo posle neko svetsko čudo osmo…

Znam Đole, mislio sam da nas vole…
Prelepa zemlja, puno braće, a onda braća bez izuzetka
udariše na onu decu sa puškama bez ijednog metka…

Ne necu pući, živim za mali svet u svojoj kući…
Da, ona je i dalje nešto sveto, nešto sto vredi…
Pa i boci vina etiketa vremenom izbledi…

Da uvek će biti likova sa vrećama trikova…
Al’ ništa što ne vredi neće ni vredeti…
Znam, da nešto treba da se učini, na ovoj ukletoj pučini…
I znam da dosta toga sto kažeš stoji…
Ali dokle da se samo nama Srbima broji?

Izvini Đole… i mene katkad raporti bole…
Od starog društva… neko u zemlji… neko u Hagu… Neko je vrisno…
al ti si super, jos kad bi samo i na njih malo pisno…

D_maler