Remorkeri u Opatiji sa slikama by Malena1_happy i Igor_LJ_happy Kako opisati ovaj koncert? Pomalo tesko moram priznati. Na putu prema Opatiji uzbudjenje u autu moglo se osjetiti. Smijeh, pjesma, stare price, malo mastanja... ma kaj da vam velim... cak nas ni guzva u Karlovcu, a ni trenutak kada su nam otkazale kocnice nije mogao nista pokvariti. Onda Opatija, srecom brzo smo pronasli parking. Susret sa nekim dragim ljudima: Igor, Natasa, Pub, Nives, Mima, Debo, Ivana... plaza, kupanje, pripreme transparenta, jos malo pjesme... Oko pola sest krecemo prema ljetnoj pozornici. Vruce nam je, ali za prvi red nije problem ni to pregristi. Nesto poslije 8 pustaju nas unutra. Prvi red... prvo razocaranje... pozornica je previsoka, taman toliko da vecini nas jedva nos proviruje... ali dobro sad... mogli smo mi i otraga na neko vislje mjesto. Nema ni jednog mjesta gdje bismo mogli staviti transparent... nista... stavljamo ga na pozornicu... "Remorkeri u svakoj tvojoj luci... Zagreb" Pa dobro... nitko ga nece vidjeti osim banda... ma nema veze. Zedni smo... potraga za vodom. 10 kuna za pola litre obicne, mlake vode... ma nije problem... Trazimo neka poznata lica, ali kao da nema one ekipe koju inace susrecemo na koncertu. Samo Optimisti i mi... ostalo su neka nova lica. Nakon 15-ak minuta kasnjenja, koncert napokon pocinje. Pocinje sa Jos jednom pjesmom o prvoj ljubavi. Dali je to bio samo odsjaj neke zvijezde u njegovom oku ili su stvarno bile suze... samo on zna... Ponovo jedna velika kritika organizatorima! Razglas je bio katastrofalno los! Sve nesto pisti, krci, jedva da razumijemo Djoleta o cemu prica... Iza nas neki pijani lik, stalno se nagurava i pokusava izazvati neku tucnjavu. Redari samo stoje i gledaju ga... nitko se nije udostojio doci i maknuti ga iz publike. Nakon nekog vremena sam je otisao... napokon se mozemo opustiti i uzivati. Fali nam Majstor Sen. Novi decko se trudio i svaka mu cast na hrabrosti da pokusa zamjeniti tako velikog violinista, no nije to to... Falio nam je nas Ignac sa svojim velikim osmijehom! Kaze Djole kako je htio pobjeci iz bolnice i doci na koncert. Da... to je on...Nadamo se da ce nas unatoc trenutnoj bolesti i dalje veseliti svojim gudalom. Kako to uvijek biva, kraj je dosao prebrzo... U nama se mjesaju dva osjecaja... Onaj jedan koji je tu nakon svakog koncerta, koji nam stavlja onaj blesavi osmijeh na lice i koji nam daje osjecaj da oni neki ne znaju ono sta mi znamo... Ali bio je tu jos jedan novi osjecaj... Taj nam je govorio da je ovaj koncert zbog necega bio drugaciji... Kao da smo i Djole i mi bili pomalo odsutni, pomalo umorni, pomalo drugaciji... Mozda je sve to zbog lose organizacije, mozda je zbog Sena, a mozda je jednostavno nezahvalno usporedjivati koncerte u Hrvatskoj sa koncertima u Sloveniji... Iako, ako cemo ikada morati birati, Ljubljana i Maribor ce biti ispred koncerata u Hrvatskoj. Cini se da susjedi Slovenci ipak profesionalnije odrade svoj posao i tada je i publika zadovoljnija. Sto se tice samog banda, njima svaka cast. I Djole i ostatak ekipe su svoj posao odradili odlicno kao i uvijek i hvala im na tome. Nadamo se da ce biti jos koji koncert u blizini prije onoga u Zagrebu... daleko nam je to! I da... ne mogu a da ne spomenem jednu malu gusku koja je cijeli koncert cekala svoj stih, no nije ga docekala. Odlucila je onda poletjeti na prve taktove Cirkusa, pomalo zbunjeno, ali sigurno sletjevsi u Djoletove ruke. Cuvaj nam naseg Izzya Djole! Prosaputao je: "Volim vas" I mi volimo tebe, nas Panonski Mornaru! Tvoji Remorkeri...