Trač je konačno raskrinkan. Đole se ne plaši aviona. Bar ne toliko da bi ga to sprečilo da dođe, kao što je rekao "kod svojih" u Ameriku, da im priredi veliko zadovoljstvo da ga opet vide u živo.

Koncert u Njujorku održan je u sali "Centre for Ethnical Culture" odmah pored central parka i nekoliko ulica od kuće u kojoj je živeo i ispred koje je ubijen Džon Lenon. Sala, ne tako velika: nesto manje od 700 mesta, je bila dupke puna, a interesovanje je bilo takvo da je sigurno mogao da se održi još jedan koncert pred isto tako punom salom. Većina
posetilaca su bili Njujorčani, mada je bilo i onih koji su došli čak iz Toronta (devet sati vožnje). Publika je većinom bila mlada: Đoletovi ispisnici, što bi Đole rekao "nesto sredovečni".

Koncert je naravno bio fenomenalan (jel' to trebalo reći). Autoru ovih redova na Đoletovim koncertima uvek je najveću draž predstavljala priča između pesama pa prvo par reči o tome. U Americi se nedavno završila jedna od najpopularnijih humorističkih serija: Sajnfeld. Mnogi su tu seriju nazivali "Šou o niočemu". Na to me asocira i Đoletova priča na koncertima: nema tu mnogo velikih istorijskih tema, ali su zgode iz naše svakodnevice i sećanja iz Đoletove mladosti, tj. i mladosti većine
posetilaca, ispričane sa toliko duha da bi mogle da se slušaju u nedogled. Bilo je tu reči o "somoćankama" - univerzalnim pantalonama nase mladosti, o dugom putovanju vozom na more, o ocu koji nas čeka u prugastoj pidžami kada se kasno, u 9:15, vracamo kući, o akcijama branja kukuruza u lokalnom poljoprivrednom dobru, ... Verovatno procenivši, ne znam koliko tačno, da publiku u americi ne interesuju naša lokalna događanja političkih tema skoro da nije ni bilo.

Sto se tiče pesama, koje većina prisutnih verovatno i onako često sluša sa CD-eva, Đoletu postaje sve teže i teže da na koncertu otpeva i mali deo svega onoga što bi publika volela da čuje. Tako uvek i neizostavno ostane puno neispunjenih zelja. Ali glavne Đoletova i naše ljubavi su naravno bile tu: Život je more, D mol, Prva ljubav, Vasa Ladački,
Protina kći, Bagrenje, Na posletku, Cirkus, ... .

Publika je pokazala da se dugo druži za Đoletom. Pevalo se zajedno sa njim, a plamičci upaljača tradicionalno su osvetljavili neke od pesama. Posle drugog bisa (po Đoletovim rečima drugi put u karijeri da se vratio na binu posle Cirkusa) preostale pesme publika je propratila na nogama i tako dočekala novi dan.

Đorđe Janković djordjej@netcom.ca