London, 24. Mart, leta Gospodnjeg 2002.


Sta reci?...
'Reci jesu moje igracke ,cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim Ali ... postoje u nama neke neprevodive dubine .Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci.Ne znam ...'

...Suncana nedelja u Londonu? Definitivan razlog za srecu. Dugo iscekicani Djoletov koncert u istom danu? Eh, kanda nas ' onaj indzinir od gore' voli ovih sezona... Sa pristojnim zakasnjenjem, onim koje se tolerise i nakon kojeg je susret jos sladji jer 'vreme samo raspiruje plam', Djole je pozdravio publiku, pardon, publika je pozdravila njega? 'Prosto k'o u opereti, desilo se sve...'
'Princezo javi se, neke se pobede dobijaju na juris', po svemu sudeci ovi stihovi su se pre svoje londonske premijere dobro primili u ovim krajevima, 'hor' se cini se zagrejavao pevuseci iste? 'Komad za jednog pevaca-poetu, bend i raspevani auditorijum' je poceo...Nase zajednicko putovanje kroz noc... Zacas se obresmo 'na stanici u Puli pod vrelim suncem leta', probasmo 'divlji badem', neki se usudise da pozele 'malu garavu' i da zavire pod suknju 'devojci sa cardas nogama' dok su pak, oni sramezljiviji pevusili 'prolece je krivo svemu sto imam tremu, i sanjarim o tebi, sve ljubim te u sebi'. Nasa 'prosta dusa slovenska' 'se ne boji velike vode' i zasigurno zna da 'voles jednom u zivotu, da l' bogatu il' sirotu, to ne bita pamet nego srce'.

Iz 'miholjskog leta' obresmo se na Citadeli dok je padao 'budimpestanski sneg' i spustimo se ponovo do vojvodjanske ravnice prvo svrativsi do Novog beceja 'jer slava je za Gospojinu', zatim otplovismo tiho u 'noc kad je Tisa nadosla a na njoj nosnja raskosna' i pozelesmo 'da se jos samo jednom zaljubimo'. Prelistasmo jos nekoliko stranica iz 'Dnevnika starog momka', upoznasmo se sa 'Lepotuskom' i jos nekim njegovim ljubavima...
Da, bese to predstava vredna ucestvovanja i odista je tesko reci 'ko je domacin a ko je bio gost'? Djole, koji je tkao price 'i za suze i za smeh'? Neke magle ostadose na trebavicama a neke ne. 'Sta je tuga za d-moll?' The 'Unfuckbles -i' bend kojem bi i neke' zvezde' ovog velegrada mogle pozavideti? Prof. Dujin, Duda, Djordje Petrovic, Pera Radmilovic i maestralni virtouz za gudalom Sen su podizali temperaturu do usijanja. Mi? koji smo do poslednjeg mesta ispunili dvoranu zvanu 'Shepardsh Bush Empire' i napravili od iste geto i u njega prizvali sve svoje uspomene i pronalazili ih u nekim dobro znanim stihovima? 'Pricace deca o svetlima arene...'
Ostale su neke pesme nedopevane i obecanje da cemo se uskoro ponovo sresti. London je pokazao da je Djole 'dugo bio daleko' i da ga je, sasvim je sigurno, 'pozeleo neko'...('Kad me budu pitali gde si ti to bio i kome si pevao ja cu reci:'Bio sam tamo daleko kod svojih...') I ne zamerite mi na privatisanju, ja sam te noci na cilimu mastara tako lako 'preplivala Dunav, dubok i strasan, oprosti velika reko, al' ja sam morala preko'.Svaki stih, svaka otegnuta rec, sve mi je mirisalo na moj Novi Sad... Velika hvala Djoletu i bendu sto su okrenuli 'ringispil u mojoj glavi'...Al' da ne pravim 'od tuge nauku'... Do nekog ponovnog susreta, 'ostaje mi to sto se volimo'... Opet ce kisa? 'U meni miholjsko leto, to prkosno sunce pred zimu...'
Srdacan pozdrav iz Londona....
Sladjana M. Vuckovic