Poslije deset mjeseci od nenadmasnog koncerta u Sarajevu, gdje zivim, dogodilo se da se
moj sluzbeni put u Ljubljanu poklopi s Djoletovim. Kartu sam kupio deset dana ranije.
Srecom, ovdje je lako bilo kupiti kartu, nije bilo potrebe ni za iskopavanjem rodbinskih i
prijateljskih veza, niti cjenkanjem s svercerima. To naravno ne znaci da ce hala Tivoli
ostati prazna, vec pola sata prije koncerta moglo se samo stajati.
I ponovo, kao na hodocasce, pristigle su kolone autobusa iz Hrvatske i Slovenije. Najvise
iz Zagreba, ali i Rijeke, Pule, Splita, Sibenika i jos nekih mjesta, da mi oproste sto ih
nisam spomenuo.
Pomalo razocaran sto u auli nije bilo jos na prodaju albuma "Devedesete",
razmisljao sam hoce li uopste biti pjesama s tog albuma. Jedva sam nasao mjesto, i
nestrpljenju nije bilo kraja. Sve cesce se skandira "Djole, Djole", a erupcija
odusevljenja je kada pocinje da ulazi orkestar i na kraju ON.
Vec tradicionalno on zapocinje svoj koncert pjesmom "Noc kada sam preplivao
Dunav". Danas ta pjesma ima sasvim drugo znacenje nego kad je nastala, pa je time
postala velicanstvenija. O stihu "Dal' me pozeleo neko ne moram ni pricati.".
Ljude koji ne prate Internet on iznenadjuje novom pjesmom "Balkanski tango".
Jasno, tekst se jos ne zna, pa je publika mogla samo pljeskati. Ali kako Djole kaze, mozda
ce iduce godine ova pjesma vec biti stara. A zatim slijedi "Prva ljubav" i
ponovo nova pjesma "Jos juce mi smo bili zemljaci" s makedonskim ritmom o
makedonskom taksisti u Njujorku. Sve koji su nosili
transparente "Djole 1999. u Zagreb" Djole odusevljava noovm pjesmom "Vojne
prolaze, ljudi ostaju", sa refrenom "Ja sam u Zagrebu". Slusajuci ove dvije
pjesme s tugom se sjetih dana kada sam mogao bez pasosa doci u Zagreb, Beograd, Ljubljanu,
Skopje. Nakon toga izvedena je pjesma "Haos", kako on rece "U Djoletovom
stilu", s njegovim tuznim ritmom. Slijede
"Slovenska", "Jednom", "Neki novi klinci",
"Provincijalka", "Saputnik", "Ringispil", "Boza zvani
Pub", "Devojka s cardas nogama", "Slabo divanim madjarski",
"Caletova pesma", "Hej haj", "Covek za koga se udala Buba
Erdeljan", "Svirajte mi jesen stize dunjo moja" i "D-mol". A
onda, poput Samarana u Lilhameru, ponovo se sjeti Sarajeva, ali ne Olimpijade, nego
februarskog koncerta. I u znak sjecanja na to, nastala je pjesma "Sevdalinka"
posvecena djevojci koja se zove Bosna. Poslije "Slow motiona", "Zivot je
more", "Divljeg badema" slijedila je "Na pola puta", jedina
pjesma koja mi je u Sarajevu nedostajala. A zatim "Za 3. smenu",
"Lagana stvar", "Neko to od gore vidi sve", "Marina",
"Lepa protina kci", "Bezdan", "Ratnik paorskog
srca", i pjesma koja se rijetko pjeva na koncertima "Baby blue", ali je
tekst nesto drugaciji nego na kaseti.
Djordje nije ponio sat povremeno gledajuci u publici koliko je sati, jer je vrijeme
prolazilo, a trebalo je dalje smjestiti u predvidjena cetiri sata pjesme: "Sve je
otislo u Honduras", "Jos jedna o maloj garavoj", "Oprosti mi
Katrin", "Ja luzer". Glasine koje kruze da je pred razvodom razbio je
pjesmom "Olivera". Zanimljivo je bilo izvodjenje "Mirke", kada je
Djole cupkao kao Zorica Brunclik, a zatim intonirao refren Milosevicevim glasom.
Nakon ovoga izvodi "Ne lomite mi bagrem", "Krivi smo mi", "Marim
ja", "Ne volim januar". Hm, nesto ne pjeva stvari s albuma "Na
posletku". Ubrzo me demantuje pjesmama "Miholjsko leto",
"Menuet", "Poluuspavanka 2", "Namcor", "Sin
jedinac", "Na posletku", "Portret mog zivota".
Kako je vec uobicajeno na njegovim koncertima, izlazak s bine jos ne znaci kraj i na bisu
su otpjevani "Portret mog zivota", "Nevernik", "Prica o Vasi
Ladackom".
I naravno "Odlazi cirkus". Svjetla su upaljena, publika zadovoljna izlazi nakon
53 pjesme. Da li cu naci drugog pajaca, pitam se. Ovaj mi je sasvim dovoljan. Do novog
koncerta preostaje mi samo virtuelni Djole na Internetu.
Samir Ribic, Sarajevo