... s koncerta u Ljubljani 1.12.1997

Yelena Bizaca <yelena@pmfst.hr>

Prošle godine 5.12. čula sam da će biti koncert Balaša u Mariboru. Nakon te vijesti bilo mi je jako krivo što neću moći biti na tom kocertu. Eto zbog cijele situacije ove godine sam se potrudila da osiguram karte mnogo ranije. Radi sigurnosti. Balaša sam počela slusati jako davno. '76. sam godište, vrijeme Balaševog početka ulaza u muzicke vode, tako da sam kao mala slušala Balaša na račun starije sestre. Čak sam bila na koncertu u Šibeniku s mamom, možete misliti koliko sam godina imala. Ne sijećam se mnogo s tog koncerta osim jednog barbe s bradom i brkovima, koji je sjedio na visokoj stolici i nešto pjevušio, a i svi ostali s njim. Pa da se vratim u danjašnicu. Tako sam ja dobila kartu direkt iz Zagreba i već mjesec dana prije počela sam se spremati za koncert. Nekoliko dana ranije otišla sam u Zagreb i u ponedjeljak krenula s busom na koncert. Išla sam zajedno s prijateljicom. Svi smo se skupili na Savi. Na jednom mjestu bilo je 10 autobusa sa svim svojim putnicima i već se osjećala super Balaš atmosfera. Svi su nešto pjevušili i kad samo promisliš da svi ti ljudi su tu s istim ciljem jednostavno naježiš se. Krenuli smo... Nakon nekoliko sati eto nas u Ljubljani, pred halom Tivoli, koncert samo što nije počeo. Stigli smo pred dvoranu 5 minuta do 20.00h. Žurili smo do ulaza, a tamo hrpa ljudi koja još nije ušla. Nakon nekog vremena ušli smo u dvoranu taman kad je Đole ušao i muzika počela svirati. Sam taj osjećaj da čujem poznate tonove, koje sam do tog trena mogla slušati samo u svojoj kući ili autu, a sada u živo, tako glasno, a ne trebaš se bojati da će netko čuti što to svira, jednostavno je bilo fenomenalno. I tako koncert je počeo, a mi smo se nekako probile do ispred tribine, dva tri reda (stojeća mislim). Koncert je bio fenomenalan. Trajao je 4 i pol sata, a za to vrijeme 3 puta sam morala popiti nešto kako bih glasnice podmazala. Svo to vrijeme Đole je pjevao tako da stvarno ne znam koju pjesmu nije otpjevao. Jednostavno na papiru ne mogu izraziti svo svoje oduševljenje nakon koncerta, a naravno i za vrijeme koncerta. Tijekom koncerta izvikivala su se imena gradova iz Hrvatske, jer Đoletovih fanova je bilo stvarno iz cijele Hrvatske. I svi mi jedva čekamo kad će Đole doci. Vrijeme će uciniti svoje. Koncert je svršio s pjesmom "Odlazi cirkus" i kad je napustio pozornicu skandiralo se "Đole, Đole...", ali znali smo da je kraj i da nece biti BIS-a. Bilo mi je krivo, ali koncert je tako dugo trajao da BIS nije bio potreban. Svaka čast Balašu. Sve jedno mogli smo ga slušati cijelu noć. Na putu za Zagreb osjećala se odusevljenost u busu i svi smo bili ispunjeni pozitivnom energijom, ali sve jedno smo zaspali svi jer se put jako odužio, jer na graničnom prijelazu je bila takva gužva da smo 2 km presli za 2 sata. To je dokaz koliko je samo bilo fanova iz Hrvatske (kaže se oko 80% karata da je prodano u Hrvatskoj).

Yelena Bižaca, Šibenik yelena@pmfst.hr