Izvjestaj s koncerta u Celju, decembar.2003. (Remorkeri) Na samom pocetku, sve je mirisalo na katastrofu. Zagreb je bio preplavljen kolonama automobila i sam izlazak iz grada trajao je skoro dulje od ostatka puta. Carinik, jos decak, nije kimnuo glavom i rekao sve u redu sretan put. Izgleda da bijasmo poprilicno sumnjiva druzina i trebalo nas je dobro provjeriti. Napokon! Dezela! Celje - 52 km. Nestrpljivost raste, optimisticno se nadamo kako cemo ipak osvojiti prvi red, pa zar moze biti drugacije! Putokazi su jurili, a kazaljke jos brze... ona mala sve se vise zurila dodirnuti brojku osam. Eto nas! Opet kolona, izlazimo negdje na cesti ostavljajuci naseg sofera i skoro trceci prolazimo kroz masu ljudi, svaki se na neki svoj nacin oprastajuci od toliko zeljenog prvog reda. Iznenadjenje!!! Prvi red ne postoji! Bar ne onakav kakvog smo mi ocekivali. Gospoda VIP-ovci su na "nasem" mjestu! Publika je "potjerana" na tribine. Srecom pa su nasi susjedi Slovenci pristojan narod i svi su sjedili kao da su dosli gledati "Labudje jezero" u neko otmjeno kazaliste. Vadimo transparent i stajemo u "prvi red". Ne nije fer... one koji ga stvarno vole stavili su tako daleko... definitivno nije fer! Stricek zastitar stao je blizu nas... bolje da nas ima na oku. Mozda ga je onaj carinik upozorio na opasnu grupicu koja je usla u zemlju i koja izgleda kao da nece sjediti na koncertu poput ostalih normalnih ljudi... srecom, brzo je shvatio da postoji mogucnost da smo bezopasni. Pola 9! Instrument po instrument polako rasprostiru sag po kojemu ce usetati slijedeci stihovi... "Na mostu smena straze, znao sam da me traze, zandara nema koji ne zna moj lik..." Pljesak odusevljenja jer, da... dugo je bio daleko i nesto smo ga pozeljeli! Naucio je nas Djole i nesto Slovenskoga pa je na opce odusevljenje domacina demonstrirao to svoje znanje. S obzirom na gripu koja ih je sve dograbila, decki su svoj posao obavili bez greske, nitko na njima nije opazio tragove bolesti. Jedino je Djole u svom saljivom stilu odlucio malkice zakasljati u mikrofon kako bi bratski s nama podijelio viruse. I tako... pjesma po pjesma dosao je red i na fanove: "Ako niste primijetili veceras imamo goste. Za Remorkere!" "Dolaze snegovi, ne vredi sve vise i vise mi smetaju studeni. U kosu me nezno k'o sedefnu snalicu udeni, to mi treba - moj mali zaklon ispod neba..." Pod cijenu da nas na samom pocetku izbace iz dvorane, vadimo prskalice. Drago mu je... ali nije stricekima u plavom koji su se u velikom broju skupili lijevo od nas pazeci na svaki nas pokret. Odjednom pocinjemo se osjecati kao da smo mi na stage-u a Djole u publici. Kamerman dolazi do nas, pali reflektor, snima nas... Ne nije im dosta, moraju nas jos i uslikati. Pa dobro, znamo da vam je to posao ali mogli bi nam bar poslati jedan primjerak... onako za uspomenu. Sretni smo jer unatoc prskalicama ostali smo u dvorani. Mozda striceki u plavom i nisu tako losi. :o) Naime u dvorani je bilo zabranjeno sve, cak i cigarete! Pjesme i govori nizu se jedni za drugima, pogledima lutamo po publici, uocavamo na drugoj strani jednu malu, veselu grupicu. Super! Vec smo poceli vjerovati da su organizatori stavili ljepilo na stolice i da smo mi jedini sretnici koji nisu sjeli pa mozemo plesati, pjevati, uzivati... Pozdrav ekipi iz Rijeke! Jos jedan pogled i ruka ispruzena prema nama: "Za moje prijatelje iz zemlje koja ima more." "Zivot je more, pucina crna, po kojoj tonu mnogi sto brode..." Kraj je dosao prebrzo. Cirkus je otisao oko 11! Puno prebrzo!!! No ne smijemo biti sebicni jer decki su svoj dio posla, unatoc bolesti, odradili vrlo profesionalno kao i uvijek. Predstavljajuci band, sada vec usudila bih se reci na tradicionalan i pomalo interan nacin, poseban naglasak Djole je stavio na Bugu namignuvsi nam, a nakon isto tako vec tradicionalnog "vriska" samo je promrmljao nesto kao: "Ah ti Madjari!" Sto reci na kraju? Bilo je lijepo no kao i u Opatiji falila je ona prava Djoletova publika! Ovako je izgledalo kao da je vecina ljudi zalutala na koncert iz nekog sasvim drugog filma! No eto... samo nekoliko dana dijeli nas od slijedeceg koncerta i samo cu ponoviti ono sto nam je Djole rekao na kraju koncerta: "Vidimo se u subotu!" :o) Ima jos nesto sto me razveselilo na tom kraju... ograda koja je odvajala njih i nas, srusena je i bar smo jednu pjesmu bili blizu, jako blizu... oni i mi... I u tom trenutku su mi i striceki u plavom postali simpaticni jer nisu ni pokusali vratiti ljude na tribine. Kao da bi uspjeli! :o) Mozda su i organizatori naucili nesto... drugi puta VIP-ovce staviti na tribine da lijepo odsjede svoje na "visokome", a nas pustite da si budemo blizu! Mozda bi tada i culi sve ono sto nam je na kraju Djole rekao ne drzeci mikrofon u ruci! Ovako... sorry Djole, ali nismo culi ni rijeci! A za kraj, nemojte mi zamjeriti ali moram napisati nesto skroz interno! Hvala onome tko je dokazao da medvjedi ipak plesu! :o)