Subota, 3. juni 2000, 19.30. Ispred hale 5 beckog Messgelände skuplja se raja. Svi su tu jednim povodom - hoce da uljepsaju sebi dan, vecer, sedmicu, godinu, citav zivot - hoce da cuju jednog covjeka cije ime puno toga govori. Da, to je Djordje Balasevic, "stari dobri Balas" kako to raja voli reci.

Koncert pocinje par minuta kasnije nego najavljeno (valjda dok se raja smjesti - oni sto vjecno kasne, ali stari dobri Balas ih je strpljivo cekao iza famoznog paravana postavljenog u desni kutak hale).  Nedugo zatim na binu izlazi ON - nas stari dobri Balas. Pocinje koncert jednom od svojih radoslusanih sala (dogadaji sa predhodnih koncerata), u hali hori nekih 1500-2000 smijehova, atmosfera kakva se samo sanja. Tacku na uvodnu salu stavlja "Ja luzer" (sjajna pjesma, kao i sve ostale).  Pocetkom koncerta se vise salio nego inace zbog "...malo cu da odugovlacim sa onim drugim pesmama dok se ne smrkne, jer su one tuzne pesme, plackalice, to su nocne pesme...". I tako su pjevane pjesme, jedna za drugom, kako od Balasa tako i od nas raje. Ma, bilo super pa eto.

Pjesmu "Olivera" je gospodja Balasevic (Balasova zena za one koji ne znaju) imala priliku uzivo da slusa. Na pocetku pjesme Balas je nazvao telefonom i onda na kraju pjesme "ovo je bilo za tebe" rekao joj i prekunuo  vezu (fino od njega).

"Zakovani" za stolice nismo vise mogli da izdrzimo (barem mi mladi). Onda  se dogodilo ono sto je samog Balasa iznenadilo. Svi smo ustali i prisli bini na kojoj je pjevao dabi bili sto bilze Balasu i zajedno sa njim pjevali, plesali, rukama podignutim i upaljenim upaljacima u njima. I Balas je sebi zbavio upaljac dabi mogao zajedno sa nama da "njise" rukama podignutim u zrak. Dok je jednom rukom cuvao upaljac, u drugoj je drzao bezbroj ruza i poklona koje je dobio tokom koncerta. Jedini Balasov komentar na to sve je bio "strasni ste". I onda negdje oko 24 sata Balas se oprostio od nas i otisao...

Bio sam na Balasevom koncertu u Tuzli, u Sarajevu prosle godine, ali ovaj, iako je puno manje raje bilo, za mene je bio najbolji. Ne ostaje nista drugo nego odbrojavati dane do 14. augusta kada putujem u Pulu na jos jedan Balasov koncert, jer Balasa covjeku nikada nece biti dosta..........

Edin