Balašević u Sarajevu, 21.07.2005. godine

E baš je taj naš Đole.

Zahvaljujući lokalnim kvazi-menađerima, Đoleta moramo gledati u Splitu, Zagrebu, Ljubljani i kojekuda, ali u Sarajevu već godinama ne. Nije to ni sasvim loše, ali lokalna atmosfera je ipak lokalna, i u Đoletovim koncertima u Sarajevu ima nečega posebnog, što nije od ovoga svijeta.

A onda odjednom…

Slučajno sam vidio plakat za "Baščaršijske noći" i negdje u dnu plakata najavu koncerta.

Ali na koncertu nisam bio slučajno. Ni ja ni još nekoliko hiljada drugih.

Bio je to vrlo emotivan koncert, kao i svaki u Sarajevu. Divne pjesme otpjevane. Mnoge neotpjevane ovaj put ostadoše da se pjevuše na putu kući, a da ih Đole otpjeva na nekom drugom koncertu u Sarajevu. Izvedba izvanredna, maestro Šen nije sa ovoga svijeta da ne znam ko kaže. Pjevali smo. Smijali se.

Idući sa koncerta kući (nekoliko sati, jer taksija niti javnog prijevoza nije bilo satima, e toliko nas je bilo na koncertu), rekao sam svojoj najmilijoj kako je baš čudno da u ovaj grad ne dolazi već godinama čovjek koji bi Skenderiju i Zetru glatko punio nekoliko puta godišnje.

Ali eto, možda je i bolje. Draže sigurno nije.

Meni ostade želja za upoznavanjem Đoleta za neki drugi put. Volio bih upoznati čovjeka čiju muziku toliko volim i cijenim. Ako ovo Đole vidiš, ispuni ako možeš. Drugi put kada te put dovede u Sarajevo, budi nam gost. I tvoji prijatelji svakako. Pa da pojedemo nešto i popijemo, pa nek ide život. Znam ja da ti imaš puno takvih poziva, ali od nas ga nikad još nisi dobio. A od srca je.

Valjda se i meni jednom posreći.