Ponekad na trenutak svakom od nas dodje neka luckasta ideja sta da uradi dalje, kako da napravi nesto veliko u svom zivotu. Nekima se sreca osmjehne pa uspiju, neki ostanu samo na pokusaju, a neki... Neki kao ja nauce samo kako da nesto i nekoga zavole. Zerin me je danima uporno ucio akorde, nove rifove, tonove... Divio sam se njegovom umijecu sviranja gitare. Zaista bio je pravi As. Negdje duboko u sebi znao sam da cu i ja jednoga dana ponosno uzeti gitaru i na legendarnom Poligonu gdje se provode noci uz gitaru, pice i djevojke odsvirati makar refren Vase Ladackog... Dani i sedmice su vec bile iza nas, a ja sam uporno vjebao i vjebao... Refren po refren, strofa po stofa... Na kraju sam dobio zadatak da uvjezbam par pjesama, za Poligon... - Imas tri dana da ovo naucis lijepo svirati, rece Zero. - Ma daj, jel me to lozis? - Ne. ne lozim te znam da to mozes, i dao mi je spisak pjesama. Nisam vise nista rekao, zguzvao sam papiric u dzep i otisao kuci. Pa, i nije tako lose ko sto izgleda, meni se na kraju jos i dopalo ono uvjezbano. Imao sam osjecaj da prsti sami lete preko zica, da to nisam ja, da svira neko drugi. A Zero je uporno ponavljao... Bravo, bravo, bravo... Uspio sam poloziti ispit pred njim i sada smo raji na Poliogoni pripremali iznenadjenje. Ja i gitara... Heh, pa nikad u zivotu me nisu culi da pjevam kako treba, a kamoli da sviram. Normalo, istu vece na poligonu samo zatekli vec dostanjih. Dobar dio raje se vec skupio. Zerin je hvatao zalet, pjesma je krenula i prica se polako stisavala. Mnostvo starih dobrih stvari smo vec otpjevali, onako horski. Svako je bio u svom filmu. U neka doba, kao da zeli da malo odmori spustio je gitaru pored mene i samo me pogledao. Nakon par minuta pauze, ekipa se vec unervozila. Sviraj, sto stade. Razmisljao sam dali da sviram ili... Ali dzaba, ruke same krenuse prema gitari i ona se nadje u mojim rukama. OK onda, mozel sta od Djoleta? Normalno ni u snu nisu ocekivali od mene da zasviram. Mozeli recimo Neki Novi Klinci ??? Gledali su me par trenutaka, i kako to obicno biva pocele su i opklade da necu odsvirati ni pocetak... Prevarili su se mnogi to vece. "... Moj deda vec dugo, ore nebeske njive...", pa "Jesen stize dunjo moja", pa "Vasa Ladacki", pa "Lepa protina kci", i tako redale su se pjesma za pjesmom. A mene su gledali kao da sam iz druge galaksije, dok je se Zerin zadovoljno smjeskao. Koliko je opklada te veceri dobio, na moj racun da cu odsvirati nesto, nikad mi nije rekao. Ali to sad vise nije ni bitno... Njemu sam zahvalan na onom sto me je naucio, sto mi je uspio dokazati da se moze zavoliti neko koga nisi do tada slusao i sto mi je pokazao da i u baladama ima strasno dobrih tekstova... Nekoliko godina kasnije. Igrom slucaja na aerodromu u Sarajevu. Zastao sam kao ukopan. Onaj cije sam pjesme znao napamet stajao je samo nekoliko metara od mene. Otrcao sam do najblizeg saltera i zamolio komadic papira. - Zao nam je imamo samo paragon blokova. - Ma, hitno je, dajte sta bilo... Uzeo sam olovku i prisao mu. - Izvinjavam se ja sam Allen jeli moze autogram zamene... - Nema problema, ja se nemam potrebe predstavljati? Nisam nista rekao samo sam se nasmijao i uzeo potpisani papiric. Razmjenili smo jos par rijeci i ja sam se u nevjerici oprostio od njega. - Hvala lijepa Djole, sretno i sve najbolje! - Dovidjenja i hvala lepa i tebi, samo je rekao i otisao. I dan danas cuvam taj paragon blok sa Djoletovim autogramom. On sada krasi moj desktop na computeru. I dan danas troje mi je u izuzetno lijepim uspomenama Djole, Zerin i Gitara... Naravno Lepu protinu kci, te Nove Klince i Vasu Ladackog kako jure negdje u Bezdan pjevajuci Jesen Stize Dunjo Moja necu ni pominjati, jer Ja Pevam Svoj Bluz Bez Namere Bitne... Naucio sam kako da nesto i nekoga zavolim, nazalost nisam vise uvjezbao ni jednu pjesmu od one veceri sa poligona, ali sam zato naucio sve Djoletove tekstove... I to je valjda nesto... Allen DJ - Lijesnica - Maglaj - 2001